Terra Croatica – Bročko blogo: Koloč i macići

Ravnateljica „Hrvatske čitaonice“ Jadranka Nejašmić i akad. tel. i film. snim. i red. Šime Strikoman su za potrebe izrade fotografske mape „Terra Croatica – Bročko blogo“, nakon snimljenih scena prikaza života, običaja i vjerovanja Ilira na lokalitetu Lokve i ilirskoj gomili Brkata pored Gornjega Humca, rimskog razdoblja u rimskom kamenolomu Rasohe u Škripu i bračkih vila na lokalitetu Korita podno Vidove gore, snimili scenu Koloča i macića.

U ulozi macića statirali su:  članovi Planinarskog društva „Profunda“: Ivana Gospodnetići iz Dola i Adrian Puizina iz Postira uz asistenciju Bože Vlahovića kao i djeca Nana Poklepović, Olivia Marinković i Ivano Katušić iz Nerežišća.

Jadranka Nejašmić našminkala je statiste, kreirala kostime mački i izradila ih zajedno s Mirjanom Bižaca.

Zahvaljujemo Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije „More i krš“ na koncesijskom odobrenju, gosp. Mati Franuliću, vlasniku terena, na dopuštenju snimanja, gosp. Branimiru Kuščeviću, čuvaru prirode Javne ustanove, na svekolikoj suradnji, gosp. Denisu Buviniću, komunalnom redaru u Nerežišća, na osiguranom prostoru za pripremu snimanja, gosp. Srečku Šestanu, ravnatelju Gradskog kazališta „Zorin dom“ u Karlovcu, na posudbi kostima,  gđi. Milevi Strikoman iz Vodica na doniranom platnu,  gosp. Slavenu Nižetiću, gosp. Jošku Nigoeviću i gđi. Danijeli Poklepović na kontaktu sa statistima, dr. sc. Vjekoslavu Koljatiću iz Pražnica na večeri za sve sudionike snimanja i gosp. Boži Nejašmiću asistenciju pri snimanju i za donirano vino.

Koloč je neobično djelo prirode – dva kamena oslonjena na vrhu jedan na drugog koji tvore luk visok oko 12 m.  Smjestio se usred plodnog dolca 2 km zapadno od Nerežišća.
Najveći je i najljepši među kukovima, tj. prstenasto oblikovanim dolomitnim stijenama.
Kako je nastao?
U priobalnom pojasu dinarskog krša i na otocima prevladavaju stijene vapnenca i dolomita. Procesom dolomitizacije vapnenca smanjuje se volumen stijene za 12 %, a to pridonosi drobljivosti novonastale stijene. Ostaci trošenja ili drobljenja obično su čvrsti monolitni blokovi, u narodu najčešće nazivani kukovi.
Kuk poput Koloča u znanosti se naziva dolomitnim prstenom,  a Bračani su mu dali ime po baškotu, pecivu što ga u Dalmaciji zovu kolač, kojemu je nalik.

“Koloč, ne od meda, već od reda!“

Vako govoridu stručnjoci, ali jo jin ništa ne virujen, nemuojte ni vi!
Koloč su mogli napravit jedino macići.
A kuo su macići?
To je jedna tusna spodoba pol čarjenuom kapicuon, vas carvjen kako ogonj, plamen koji skoče, ili kako niki moli vragić, a zno se pritvorit i u mašku, pok u bahića i tovara.
Užo se reć da je duš nečisti, niki špirit krilati koji more učinit i zla, ma ne vele, znote.
A ča se Koloča tiče, tuo su siguro macići stivali ono stinje da izgliedo kako veliki baškot da bi se mogli škercat…
To von ni lož nego istina, propjo istina, virujte!

 

Terra Croatica – Bročko blogo: Koloč i macići
Tagged on:     

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *