Terra Croatica – Bročko blogo: Garški kamen sriće

Nakon dugog lutanja začaranim plavim bespućem Mediterana, silni Posejdon i ćudljivi Eol dovedu Odiseja do magičnog krajolika i njegova splav nasuka se na šljunčani rt koji gleda prema Pharosu. Ispupčen, neodoljivo ga podsjeti na dražicu božice “rođene u morskoj pjeni” – Afrodite.

Nedugo prije, ovdje se iskrcaše njegovi zemljaci: pomorac Elaf koji pored izvora žive vode sagradi grad Elaphusu, ratar Silen koji donese dvije svete biljke, miljenice Atenine i Dionisove, maslinu i lozu, te kukuljicu iz koje se iščahuri cvrčak, i pastir Brah sa stadom koza i ovaca. Otok nazvaše Bracija prema rodnoj Ambraciji.

Iscrpljeni Odisej ležaše na toplom žalu podno brda koje se uzdizalo kao Olimp u nebeske visine obraslo rascvalom brnistrom na padinama i borovima na uzvisini. Snoviđenja krvavih trojanskih orgija miješaju se s ružićastim Aurorinim prstima. Udovi mu teški i bolni, usne suhe vape za kapljom vode. Zrakom razliježe se poznata mu pjesmu cvrčaka kao himna što bruji za oltarom [1], a šum valova i vjetar u krošnjama odzvanjaju kao nebeske strune. Pričini mu se u trenu da iza bora viri i pomamnu pjesmu sviri na fruli nagi Pan [1] i upita sebe: Jesam li u svojoj Itaci ili u kraju koji neodoljivo na nju podsjeća?

Odjednom lahor donese do njegovih nosnica miris djevojačke puti i on ugleda prizor koji je sadržavao svu ljepotu svemira: sedam nimfi, vitka i graciozna tijela koje se djelomično skriva iza prozračnog peplosa u svim nijansama nebeskim i morskim, sunčane žute i djevičanski bijele, velikih blistavih očiju i vedrog osmijeha, dugih raspletenih vlasi ukrašenih dijademom od školjki – oličenje mladosti i sreće. Anđeoska pjesma ispuni mirisni topli zrak dok su se njihove ruke pružale prema Heliosu koji je upravo dizao blistavi disk iznad Biokova.
Obuzme ga pomamna žudnja, htjede ih dozvati umilnim glasom, ali nemoćno tijelo izbaci očajnički krik od kojeg zadrhti sprud. Prestravljene nimfe ugledaše ga, ali ne pobjegnu, već pohitaju k njemu i odmah prionu vlažiti mu usne i hladiti čelo tkaninom umočenom u more.
Tko ste?, upita tiho.
Bolske ondine, strožanice ovega komadića raja na zemji, odgovore ljupkim glasom.
Dok su se one divile snazi njegovih mišića, on se napajao čistoćom njihove duše i ljepotom djevičanskog tijela.

Helios se popeo visoko nad njima. Pod nebeskom kupolom kristalna kocka vedrine.

Podne je. – Kao voda tišinom razl’jeva se
sunčani ditiramb…
…Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,
napete kao strune. Golema harfa sja.  [1]

Odisej obećaje ondinama besmrtnost i vječitu mladost samo neka ostanu s njime, ali one odbijaju, hitaju prenijeti zahvalnicu svojoj božici Zlatnorati.
Ipak, jedna ostaje, njegovati ga dok mu se ne povrati snaga u mišićima.

Krilati Pegaz projuri rumenim nebom prema zapadu. More poprimi boju srebrenog plašta božice Selene.
Iako prepun požude, Odisej samo pogledom miluje ondinine putene usnice, opojno mirisno tijelo i dugu bujnu kosu. Zna da ona i njezine družice njeguju zavjet čistoće. Lahor im hladi užarene obraze. Iz dubine svemira, iznad južnog horizonta, promatra ih crveni treperavi superdiv Antares. Ona krhka i nježna, poput Harite, boginje ljupkosti i ljepote, mekanim, pomalo drhtavim dodirom, vraća snagu njegovom iscrpljenom tijelu i priča o svom magičnom otoku koji miriše na smilje, lovor, ružmarin i kadulju.

On poželi darovati joj nešto što će ovaj sretni trenutak zapisati u vječnosti. Izvadi iz ruba hitona crvenkasti kamen kojeg jednom odvoji od školjke zalijepljene za njegovu splav.
Kažu da donosi sreću, reče joj, a ona, velikodušna, poželi isto svojim družicama. U tom trenu prosu se nad njima jato zvijezda padalica, zapljusne ih kiša istih kamenčića, neki malo manji, bjelkasti, sedefasti… i urone u žalo.
Ondina zapjeva od sreće:

Jubav je Bol s otoka Brača,
‘ko ga jednom vidi uvik mu se vraća.
Ljubav je Bol, a Bol je na Braču,
za njega živim, jer ja ga volim,
sve za njega da’ ću! [2]

Odisej, sin boli, spozna dubinu njezine ljubavi za rodnim domom. Riječi pjesme pune mu srce melankonijom, vraćaju na površinu ono neizbrisivo, pretvaraju se u zov i žudnju za rodnim pragom.

Eleja nagovještava novo svitanje. Bolske ondine zahvaljuju svojoj božici Zlatnorati na novoj zori. Odisej, u azurnom hitonu i skrletnom plaštu, obrubljenim zlatovezom, podiže jedra na splavi dok mu misli već plove prema jugu i grle Penelopu.

Prvo tiho, a onda sve jače i jače, cvrči započnu pjesmu, roj pčela zazuji, ovce zableju, koze zamekeću, satiri zasviraju u siringe, krdo muflona zariče, otok se pretvori u kameni orkestar pozdravljajući Odiseja, kralja Itake, štono na otoku Baraciji spozna dubine čistog srca i uzvišene duše. U tom trenu, Triton mu dobaci svoju zavojitu školjku da bi se njegova zahvala bolskim ondinama čula do na kraj svijeta.

Vrh jezičca šljunčanog rta promijeni oblik u spiralni, nalik onom njegovom kamenu. Bolske ondine zarone u morsko plavetnilo koje se namreška od srebrnih iskrica i gle čuda!
Zlatnorata ih preobrazi u prelijepe vile vodarice, da bi vječno bdjele nad bolskin blogon.
Imoju svo oblištvo od šesnie divuojke: sise i guzice, da prostite, somo in umisto nuog riep.
Zamahnu s njime razdragano, stvarajući prekrasnu piruetu, a tisuće kapljica pretvore se u bisere koji obaspu Odiseja.

Eol mu nadimlje jedra koja polako nestaju na horizontu. Moćna Zlatnorata naredi mu biti gostoljubljiv, a Skili i Haridbi zabrani naći se na putu povrataka u zavičajnu Itaku.

Kroz minula stoljeća, tisućljeća, prenosila se i sačuvala priča o garškom kamenu koji donosi sreću nalazniku na rtu podno najviše gore na svim jadranskim otocima čiji vrh čuva sveti Vid, a podnožje zmaj sa sedam kvrgavih glava na jeziku. Ribari ga, zahvalni na obilnom ulovu, nazvaše Zlatni. Mnogi i danas strpljivo pretaču njegovo žalo kroz prste da bi među oblutcima
u dubini pronašli svoju sreću.

Puojte i vi! Čeko i vos!

[1] Nazor, Vladimir: Cvrčak
[2] Jakšić, Ivica: Ima jedno misto

 

Autorica teksta, scenografkinja i kostimografkinja: Jadranka Nejašmić
Direktor fotografije i filmski snimatelj: Šime Strikoman, HFS Dron snimatelj: Frane Marinković
Asistenti: Božo Nejašmić, Antonija Jakšić Dorotić, Andrea Vuletić, dr. sc. Vjekoslav Koljatić i Zoran Kojdić
Scenska tehnika: Tonči Jakšić
Kostime izradile: Mirjana Bižaca i Antonija Jakšić Dorotić
Šminka: Piera Marinković

Glumci:
Odisej – Josip Rukavina
Ondine
Marija Tomaš, Paula Tomaš, Nora Bago, Karmen Selak, Mariana Karmelić, Iva Jakšić,
Maja Karmelić

Zahvaljujemo:

ljekarni “Škoko” na sponzorstvu, Branku Karmelić, Lovri Karmeliću i Boži Nejašmiću na izradi splavi, DVD-u Bol na čišćenju splavi, Tonču Jakšiću Popiću na vučenju splavi, korištenju broda pri snimanju i posudbi konopa, Tonču Cvitaniću Biliću, Damiru Bačiću i Čarliju Topaloviću na prijevozu splavi, Ivici Nižetiću na izradi nakita od školjki i posudbi kamenčića sreće, Frani Marinkoviću na snimanju dronom,  Antoniji Jakšić Dorotić na stručnim kostimografskim savjetima, šivanju dijela kostima za sirene i asistenciji pri snimanju, Pieri Marinković na šminkanju glumaca, Ivici Jakšiću Čokriću Puku na korištenju pjesme, Maji Brajko Livaković na korištenju imena „Zlatnorata, Marinu Musiću na snimci pjesme, Darku Karmeliću i Braci Santu na izradi krune i štitnika, Štefici Ćurin na oblikovanju perike i posudbi umetka za kosu, Mari Jakšić na posudbi školjski i morskih zvijezda, „Bluesun“ hotelima na darovanoj usluzi pansiona za autora, restoranu „Topolino“ na darovanim pizzama za glumce, restoranima „Vendetta“ i“ Mali raj na darovanim večerama za suradnike, Franu Volareviću na darovanom stiroporu za splav, Boži Nejašmiću na darovanom vinu za glumce i suradnike i asistenciji pri snimanju i prijevozu splavi,  Andrei Vuleta, Zoranu Kojdiću i dr. sc.Slavku Koljatiću na asistenciji pri snimanju, Dariji Marinković, Jerku Hrabaru i  restoranu „Vendetta  na posudbi lepeza sv. Jakova, Zdravki Koljatić na posudbi oglednog primjerka sireninog repa, Vicku Ščepanoviću na posudbi konopa, Mati Đakoviću na vađenju „ložine“, Općini Bol na odobrenju snimanja, komunalnom poduzeću “Grabov rat”, nadasve  direktoru Mirku Periću i Anti Selaku, na osiguranju pomorskog i kopnenog područja snimanja, pripremi balvana za izradu splavi, korištenju prostora za pripremu snimanja i na koktelima za glumce.

 

 

Terra Croatica – Bročko blogo: Garški kamen sriće
Tagged on:         

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *