Terra Croatica – Bročko blogo: Rudica i Poganica

Scenu posvećujemo akadem. Petru Šimunoviću

Glumice:
Saloma – Ana Dragičević
Herodijada – Jelica Bezmalinović

frizure: Štefica Ćurin
Šminka: Sanja Krstulović
Kostimografkinje: Antonia Jakšić Dorotić i Jadranka Nejašmić
Scenaristica i autorica priče: Jadranka Nejašmić
Direktor fotografije: Šime Strikoman, h.f.s.
asistenti: Božo Nejašmić, dr. sc. Vjekoslav Koljatić, vatrogasci DVD-a Supetar: Nikola Bonačić, Vinko Dragičević, Leo Žuvić i Dion Hržić

Zahvaljujemo:
Antoniji Jakšić Dorotić na stručnom savjetu i odabiru kostima, Stipi Kraljeviću na izradi i darovanoj glavi sv. Ivana Krstitelja, Nikoli Martiniću Draganu i DVD-u Supetar na asistenciji pri snimanju, Nikici Trutaniću na preuzimanju i slanju kostima iz Zagreba, kostimografkinjama: Diani Bourek i Doris Kristić na dopuštenju korištenja kostima, Štefici Ćurin na darovanim frizurama.
na posudbi:
štita, kacige i koplja – Čuvarima Kristovog groba Sveti Kajo Solin, kola (iz Bačke, starog sto godina) – Mirjani Bonačić, nakita – Ivici Nižetiću i Mariji Vrca, tacne – Fanici Katić, kostima i rekvizite (iako uz naplatu) – Dubravki Vrgoč, intendantici, Lindi Mihaliček, šefici garderobe i Đurđici, garderobijerki, u HNK-u Zagreb.

Svaki mit ima svoje počelo u zbilji života
i svoj izdanak u biću današnjice. (P. Šimunović)

Herod Antipa, po Markovu evanđelju, bio je kralj, a po Lukinom tetrah koji je 4. god. pr. Kr. naslijedio oca Heroda Velikoga i do 39. god. vladao Galilejom i Perejom.
Po predaji, sv. Ivan Krstitelj i Herod bili su prijatelji. Kada je Herod za ženu uzeo Herodijadu, ženu svoga polubrata Filipa, sv. Ivan ga je ukorio i on ga je utamničio.
Ivan mu govoraše: Ne smiješ je imati! Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom (Mt 14,1-12).
I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti! I zakle joj se: Štogod zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pola mojega kraljevstva. (Mk 6,14-29)
A ona nagovorena od matere: Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja. Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona odnije materi. A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. (Mt, 6,14-29; Lk 9,7-9)
Ivan Krstitelj pogubljen je 29. kolovoza 29. godine. Toga dana Katolička Crkva slavi blagdan sv. Ivana Glavosijeka.
U evanđeljima se ne spominje ime Herodijadine kćeri. Židovski povjesničar Josip Flavije navodi da se zvala Saloma i da je na Herodovoj rođendanskoj proslavi plesala ples sedam velova odbacujući jedan po jedan.

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Herod se naziva Irudom, Herodijada Poganicom, a Saloma Irudicom. Herodijada i njezina kćerka krive su za smrt Ivana Krstitelja. Stoga su one u hrvatskom folkloru demonska bića protiv kojih su ljudi nekoć bajali. Mnoge od tih basmi kristijanizirane su, pretvorene u molitve.

Sv. Ilija je u ognjenim kolima, koje su vukli ognjeni konji, u vihoru uzišao na nebo. Prema starohrvatskom vjerovanju, Ilija Gromovnik upravlja gromovima i munjama. Dok vozi kola po oblacima, grmi.
Od trenutka kada je Irudica rukom dotaknula glavu Ivanovu, Bog je kaznio tako da u nju vječno udaraju gromovi. Od onda uvijek skita od mjesta do mjesta, od praga do praga, pitajući za zaklonište, ali joj ga nitko ne želi dati jer se boji gromova. Stoga se hrvatski katolički puk od davnina moli Bogu da ga zaštiti od Irudice.

Bračani Irudicu nazivaju Rudica. Vjeruju da je sv. Ilija progoni gromovima i munjama. A njih često prati tuča, grad. Poganica, skrivena u oblacima, pokušava je zaštititi. Zato valja moliti, ponavljati molitvu. Kad je čuje, ne približava se, misleći da su je otkrili, traži zaklonište na drugim vratima.

Mrok.
Neviera. Gromi puču. Rebatiju u parsima.
Ponistre se triesu. Oldoje u ušima.
Nebo na zemju!
Nona Frona donila žeravu u škandalet, stavila ga po srid kućie.
Mi seli okolo njega na krivi izlizoni šaliž.
Vaziela karšćenu vodu i blagoslovjenu grančicu ol polmie.
-Zakrakunojte vrota da ne duođe Rudica! – zagarmi juoj iz garla.
Veliki stroh u njidrima.
Čini križ nad žeravuon, blagoslovjena voda čvarči.
Moli, ona parvo, a mi za njuon šekundojemo:

Biži, biži Rudica,
matier ti je Poganica,
od Boga proklieta,
od svietega Ivana sapieta.
Križ grie po nebu,
za njin Diva Marija,
svuoga Sinka molila:
Ukož, sinko, tu zvizdu
koju je Buog obećo,
Buog je Petru kjuče do
da očuvo sva poja
i karšćonsku mućicu.
Duđi vitar, duođi dož
da ne može obit grod.
Biži, biži Rudica…

I opet, i opet ispočietka, veleti putih, sve dokle ne utihnu gromi i neviera ne mine. Dokle ni sigura da se Rudica odaliečila. Da se nieče utirot nonki kroz bužu na vrota, probivenu da maška može unutra i vonka kal je voja.
Zafalijemo Buogu da nos je libero od Rudicie i grada! Da nos ni ošinula i ova nevoja.

Predromanička crkvica sv. Ilije u predjelu Satulija (sanctus Elias) nalazi se zapadno od Donjeg Humca. Puk je zove „grčka crikva“. Četvrtasta je tlorisa s apsidom. Potječe iz 11. ili 12. st. U nju su ugrađeni veliki blokovi, kameni ulomci s vegetabilnom dekoracijom i fragment rimske nadgrobne stele s rimskog poganskog mauzoleja iz 3. st.(4.40 x3.50 m), pored kojeg je smještena. Bio je građen u obliku maloga hrama ograđenog zidom.
Ovaj mauzolej najljepši je antički spomenik na otoku. (C. Fisković)
Pod njim je lokva Poganica iz rimskog vremena, a zapadno od Satulije brežuljak Trišćenik (trisk znači grom).
Tu se miješaju i prožimlju neugasivi prežici pretkršćanskog vjerovanja s kršćanskim, kao što se lijepo izrađeni ulomci poganskog mauzoleja utkivaju u zidove starohrvatske crkve.
(P. Šimunović).

 

Terra Croatica – Bročko blogo: Rudica i Poganica

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *