Šime Strikoman “Brač: kamen i voda”

U sklopu Noći knjige 24. travnja 2017. prikazat ćemo kratki dokumentarni film Šime Strikomana “Brač: kamen i voda”.

Ovdje su stoljeća utkana u kamen, u mramor, u sklad i ljepotu.
Nebrojene i neizbrojive gomile kamenja po otoku trajan su spomenik rodu i žilavoj borbi Bračana s kamenom.
Na Braču ima 250 prapovijesnih gomila, polovica od toga su grobišta, a ostalo su osmatračnice ili vjerska obredna mjesta. Bračkim se kamenom podizahu mnoge europske i američke metropole, ali Brač nema velebne katedrale i golemih palača.
Suhozid je građevina od prirodnog kamena bez vezivnog materijala.
Još uvijek se podiže isto onako kako se radilo prije mnogo stoljeća.

Voda je ovom žednom otoku bila poput tekućeg zlata koje je bračkom čovjeku odredilo način življenja i razmišljanja.
Nedostatak vode, škrta zemlja, skroman život – obilje mudrosti, duha i ljubavi!

Na otoku nema ni rijeka ni potoka, samo nekoliko manjih izvora slatke vode i oko 300 priobalnih izvora i vrulja.

Naime, život se tijekom svekolike bračke povijesti razvijao i održavao na otprilike istim lokalitetima, zbog jednostavnoga razloga – u blizini je bilo nekakve vode. Najstariji rezervoari vode koji su napajali ljude i živinu nastajali su u udubljenjima, na područjima s nepropusnim glinenim tlom. U tim velikim lokvama zadržavala se kišnica, ali i voda iz podzemnih izvora koja je izbijala na površinu. Ljudi su ih sve do nedavna pomno održavali, čistili i štitili od zatrpavanja jer su bili svjesni koliko ovise o njima.
Najstarije, povijesne, lokve koje su služile za ljudsku uporabu obično su bile ozidane višestrukim suhozidinama između kojih je bilo sitno kamenje radi filtriranja vode. U srednjovjekovnom je bračkom statutu zabilježeno kojom su teškom globom bili kažnjavani vlasnici čija je stoka ugazila u ozidanu lokvu. U blizini velikih lokava s vodom za piće bila je obično jedna ili više manjih, neozidanih, lokava koje su bile pojilišta za stoku. Oko takvih vodenih resursa uvijek treba tražiti ostatke građevina, spomenike životu u prapovijesti i u srednjem vijeku.
Novovjeka naselja također su trebala vodu. U 18. i početkom 19. stoljeća kad su suvremena naselja počela dobivati današnje konture, gradili su se veliki bazeni koji su vodom opskrbljivali okolno pučanstvo. Bili su obično smješteni u klancima između dvaju brda koja su služila kao slijevališta i izvorišta. Bazeni su bili kaskadno građeni, bilo ih je više u nizu. Zidovi koji su zadržavali vodu imali su velike potpornje (kontrafore). Osim izvora vode, to su bili istinski izvori ljepote.

Šime Strikoman “Brač: kamen i voda”
Tagged on:         

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *