ĐURO ŽULJEVIĆ, 1930. – 2001.
Od oca Mate iz Murvice i mame Tonke iz Bola, bio je prosvjetni, kulturni i privredni djelatnik, nositelj turističkog i svekolikog razvoja Bola.
Osnovnu školu i dominikansku gimnaziju završio je u Bolu, studirao je meteorologiju u Beogradu, diplomirao je fiziku i matematiku na Višoj pedagoškoj akademiji u Splitu, a geografiju i geologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.
Od 1954. do 1968. godine djelovao je u Murvici i Bolu kao prosvjetni radnik.
Kao direktor Hotelskog poduzeća Zlatni rat, od 1969. do 1978. godine, bio je spiritus movens značajnih gospodarskih i kulturnih ostvarenja, koji trajno svjedoče o njegovu vizionarstvu i oslikavaju ga kao osviještenog čuvara i promicatelja kulturne baštine.
Zlatni rat je u tom razdoblju bio nositelj turističkog i svekolikog razvoja Bola.
Nakon prestanka rada Dominikanske srednje škole za spremanje svećenika 1972. godine, odlukom Radničkog savjeta Hotelskog poduzeća Zlatni rat, započinje s radom državna Gimnazija s programom za turističke radnike i obveznom praksom u hotelima. Inicijator njezinog utemeljenja i prvi ravnatelj bio je Đuro Žuljević. Cilj otvaranja škole bio je zadržavanje mladih ljudi na otoku, odnosno u Bolu. Stoga su svi zainteresirani maturanti primani u stalni radni odnos.
Godine 1985. obnovio je rad Hrvatske čitaonice, utemeljene 1897. godine, smjestivši je u svojem reprezentativnom uredu u Gotičkom kaštelu.
Pokrenuo je osnivanje bolske tiskare, nazvane Druga bračka tiskara, koja je djelovala od 1979. do 1989. godine.
Bio je utemeljitelj i urednik biblioteke Broški libar (1980. – 1993.) u kojoj je objavljeno jedanaest knjiga. S Jakovom Bačićem pokretač je i urednik biblioteke Zvizdon (1980. – 1982.) u kojoj su objavljene tri knjige. Ova značajna djela iz bračke kulturne povijesti objavljena su s namjerom promicanja bračke književne baštine i očuvanja bračkog čakavskog idioma. Nakladnik izdanja bilo je Hotelsko poduzeće Zlatni rat u suradnji s Fakultetom primenjenih umetnosti u Beogradu.
Autor je knjige Dišienj za kvodar muoga škoja (Nacrt za sliku moga otoka). Nastala je proširenjem predavanja za turističke vodiče. Ona je cjeloviti sažeti prikaz prirodnih, društvenih i gospodarskih značajki otoka Brača, kao i književni pregled starijih i suvremenih bračkih pisaca, narodne predaje i bračkih čakavskih govora.
Nakladnik je Srednja škola Bol 1996. godone.
Autor je monografije Pedeset godina Zlatnog rata, tiskane 1998. godine. U njoj nije dan samo povijesni prikaz Hotelskog poduzeća Zlatni rat, već su obuhvaćeni svi vidovi njegove povijesne egzistencije od prvog spomenika sve do danas (A. Plenković).
U knjizi Njih dvonadeste objavljena je originalna poema na ćirilici ruskog pjesnika Aleksandra A. Bloka, njezin prepjev na hrvatskom jeziku i pretisak stručnog prikaza Blokovog stvaralaštva akademika Josipa Badalića kao i prepjev na bolsku čakavicu Đure Žuljevića. Predgovor i pogovor napisao je, poemu akcentirao i rječnik sastavio akademik Petar Šimunović.
Knjiga je objavljena 1999. godine u biblioteci Brački libar.
S akademikom Petrom Šimunovićem autor je knjige U lipien jaziku di ča slaje zvoni.
U njoj su opisane sve jezične posebnosti bolskog govora, objavljen je izbor bračkih gočica, viersi, provierbija, batuda i šola, kao mali bolski rječnik kako su govorili naši matere i oci, naši nuonoti i none.
Nakladnik je Srednja škola Bol 1999. godine.
U suradnji s profesorom Zlatanom Jakšićem objavio je knjigu prepjeva Jesenjinovih pjesama Jesenjin po brašku i brošku. Izvornik i prepjevi objavljeni su zajedno: Zlatana Jakšića na selački, a Đure Žuljevića na bolski govor. Dok Jakšić ostaje vjeran ruskom izvorniku, Žuljevićevi prepjevi nose izraz i ugođaj domaćega čakavskog ambijenta, ali pri tome Jesenjin nije iznevjeren. On je samo bračkiji.
Objavljena je u biblioteci Broški libar, a tiskana je kao bibliofilsko izdanje Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu i RO Zlatni rat 1989. godine.
Ostavio je u rukopisu prijevod još jednog ruskog pjesnika na bolsku čakavicu – Majakovskog. Bilo bi vrijedno objaviti je.
Autor je teksta u knjižici Brač, prevedene na više stranih jezika.
Nakladnik je Turistkomerc 1983. godine.
Od 1988. do 1991. godine radio je u predstavništvu INA-e za turizam u Moskvi. Boravak u Rusiji bio je motiviran njegovom zainteresiranošću za proučavanje ruskih klasika.
Bio je član uredništva Bračkog zbornika, Brač, vodič po otoku Petra Šimunovića i izdavačkog odbora Rječnik bračkih čakavskih govora akademika Petra Šimunovića.
Kao zaljubljenik u knjigu, posjedovao je jednu od najbogatijih privatnih knjižnica na Braču.
Za poseban doprinos u području kulture u općini Bol dodijeljeno mu je 2000. godine javno priznanje Grb Općine Bol.
„Zahvalna sam prof. Žuljeviću, na svemu što je dao našem mjestu, ne samo kao Bolka, nego i osobno, jer su njegova ostvarenja: gimnazija i knjižnica, odredila moj životni put“, izjavila je Jadranka Nejašmić, ravnateljica Hrvatske čitaonice, u zahvali kada joj je dodijeljena Godišnja nagrada.
EX LIBRIS
Prvi je nepoznatog ruskog autora, nastao u vrijeme Žuljevićeva boravka u Moskvi.
Drugi, s motivom bolske luke, izradio je prof. Miloš Ćirić 1979. godine u linorezu.
Trećem je autor Rastko Ćirić. Nastao je 1988. godine kao kombinacija prethodna dva. Tema je bila ponovno sv. Juraj, ali njegova primorska inačica: mornar se bori s morskim čudovištem, dok je u pozadini karakteristična bolska Loža.
Preslika originala dar je Rastka Ćirića.
JAKOV BAČIĆ, 1937. – 2001.
Njegova obitelj doselila se u Bol iz okolice Drniša. Kratko je radio u Turist birou, a gotovi čitav radni vijek bio je tajnik Hotelskog poduzeća Zlatni rat.
Univerzalan, misaon, slobodnjak, samotnjak. Boem koji je prezirao materijalna bogatstva i bogatio se knjigama. Izabrao je najmisaoniji studij: čistu filozofiju, ali ga je neimaština natjerala prekinuti studij. Vratio se na početke bolskog turizma i sav radni vijek proveo je osmišljavajući njegove kulturne sastavnice. Bez diplome doškolovao se sam u istinskoga intelektualca. I kad je bio gladan, ulagao je u knjige. Stvorio je jednu od najprobranijih otočkih privatnih knjižnica.
Zajedno s Đurom Žuljevićem postavio je temelje obnovljenoj Hrvatskoj čitaonici. Odlazio je na sajmove knjiga, vrlo obaviješten, obilazio izdavače i knjižare, prekapao antikvarijate.
Svi utemeljivači bolskog turizma svoje ruke oslanjali su na njegovo rame, nevidljiv, a prisutan. Otrli su se uza nj mnoge kulturne manifestacije, a on nikad eksponiran. Postavljao je visoke kriterije. Njegova promišljanja o mnogim kulturnim pitanjima duboko su se uvažavala.
U mnogim djelatnostima ostao je nedovršen, ne imajući snage ići do kraja.
Nije imao ništa, bio je duhovno bogat. Volio je šalu. Boljani su ga voljeli. Prepoznavali su u njemu intelektualca i onda kad je samoću i tugu, samo njemu znanu, topio u čaši i neprekidno otpuhivao dimom.
Bio je nesumnjivo najbolji poznavatelj izvornoga bolskog govora. Izvrsno je oblikovao jezik u knjizi Mercedes Marinković: Nonina kredienca i bolski škafetini.
Skupio je bolske riječi i njihove autentične govorne potvrde, zatim nadimke, osobne i obiteljske te obradio bračka prezimena od prvih spomena do raširenosti u pojedinim bračkim mjestima za Rječnik bračkih čakavskih govora akademika Petra Šimunovića.
Bio je član uredništva brojnih izdanja Bračkog zbornika i knjižice Brač za koju je tekst napisao Đuro Žuljević.
SIMBOL ZLATNOG RATA I BOLA
Hotelsko poduzeće Zlatni rat dugo je tragalo za zaštitnim znakom kao temeljem vizualnog identiteta.
Grafičar i dizajner Miloš Ćirić, profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu,
autor niza poznatih zaštitnih znakova i logotipa, posebno iz sfere kulture i umjetnosti i nekoliko knjiga na teme vizualnih komunikacija, kupio je šezdesetih godina prošloga stoljeća u Bolu kuću u kojoj je ljetovao s obitelji. Samoinicijativno je pokrenuo projekt Studije znaka Bol na Braču i predstavio ga na samostalnoj izložbi u Bolu 1967. godine. Bio je to poticaj svestranom Đuri Žuljeviću, direktoru Zlatnog rata, na promišljanje o izradi suvremenog vizualnog identiteta.
Na projektu zaštitnog znaka, kao temeljnog dijela grafičke identifikacije Hotelskog poduzeća Zlatni rat, Ćirić je radio od 1970. do kraja osamdesetih godina.
Osmislio je niz elemenata vizualnog identiteta i aplikacija zaštitnog znaka: memorandum, mape, jelovnike, zastave, plakate, nazive hotela, dekorativne vrećice, etikete, naljepnice, privjeske, znakove raznih obljetnica, turističku signalizacija… „uvijek s ciljem podizanja kvalitete ne samo turizma nego i svakodnevnog života lokalnog stanovništa“ (Dejan Kršić). Nažalost, mnoge ideje i prijedlozi nikad nisu ostvareni.
Boljani i gosti prihvatili su znak ne samo kao simbol poduzeća već i samog Bola, a već 1973. godine objavljen je u sedmom tomu knjige Top symbols & trademarks of the world.
IDEJA ZNAKA
Njegovo široko i sveobuhvatno promišljanje ilustriraju projekti i rješenja za razne bolske institucije i manifestacije: Narodnu čitaonicu, Kulturno prosvjetno društvo Jozo Bodlović, Bolski športski klub, Mjesnu zajednicu, pečat Muzeja dominikanskog samostana povodom 500. obljetnice prisutnosti dominikanaca u Bolu, tipografski znak Druge bračke tiskare, biblioteke Broški libar i Zvizdon.
U projektnoj knjizi Turističke informacije, oznake i signalizacija u eksterijeru Bola, 1986. analizira stanje bolskog turizma u kojem još uvijek nije postojala sustavna, osmišljena i suvremeno organizirana grafička komunikacija. „Ove potrebe treba da se rešavaju, kao na primer vodovod ili kanalizacija u Bolu“, smatrao je.
„Unatoč svemu tome, ona polazna točka vizualnog identiteta, zaštitni znak nekadašnjeg hotelskog poduzeća ‘Zlatni rat’, i nakon pola stoljeća ostaje trajno prepoznatljiv“, smatra Dejan Kršić.
Preslike originala darovao je Rastko Ćirić.
LINOREZI MIROSLAVA ĆIRIĆA
UGOSTITELJSKA ŠKOLA
Bolsko turističko gospodarstvo početkom šezdesetih godina ubrzano se razvijalo. Mudri rukovoditelji osvijestili su važnost educiranih stručnih ljudi. Stoga su 1963. godine, u suradnji s Ugostiteljskom školom iz Splita, organizirali tečaj po intenzivnom programu za konobare i pipničare.
Popis polaznika iz Bola:
- Lukrecija Brešković 4. Vinko Ivulić
- Vojka Katić 5. Vesna Koljatić
- Fani Petrić 6. Mirjana Ščepanović
Učenici izvan Bola bili su smješteni u đačkom domu u bijeloj zgradi koja se 1964. godine pripojila Hotelskom poduzeću Zlatni rat.
Na inicijativu Ive Marinkovića Mijarića i Kažimira Cukra, prvog direktora HP Zlatni rat, Upravni odbor poduzeća sljedeće školske godine sklopio je sporazum s istom školom o otvaranju područnog odjela.
Mihovil Miho Oman, voditelj ugostiteljstva u Zlatnom ratu, bio je prvi nastavnik ugostiteljskog posluživanja. Kuharstvo i praktičnu nastavu predavao je Sarmađija, a druge nastavne predmete poučavali su nastavnici: Nikola Hero, Đuro Žuljević i Miro Vlahović.
HP Zlatni rat skrbilo se o troškovima škole kao i o prehrani i smještaju učenika iz drugih mjesta u đačkom domu Šimetović. Odgojitelj im je bio Josip Bepo Vodanović.
Školske godine 1968./1969. škola djeluje kao područno odjeljenje Ugostiteljske škole u Supetru.
GIMNAZIJA – SREDNJA ŠKOLA BOL
Dominikanska srednja vjerska škola za spremanje svećenika, preseljena 1907. godine s Lokruma u Bol, poslije duge i burne povijesti prestala je s radom 1973. godine. Zlosretni čin zatvaranja škole, koja je bila nukleus obrazovanja kasnijih bolskih i hrvatskih intelektualaca, otvorio je prostor utemeljenju nove ustanove u kulturi čiji je doprinos kulturnom rastu ovoga mjesta nemjerljiv.
Biti ispred vremena, vidjeti izlazak prije ostalih, imati snagu biti izvan mase, uzdići se iznad prosječnosti, rijetkima je dano. Jedan od takvih bio je Đuro Žuljević. Na njegovu inicijativu i odlukom Radničkog savjeta HP Zlatni rat utemeljena je 24. srpnja 1972. godine opća gimnazija s programom za turističke radnike i obveznom praksom u hotelima, da bi učenici koji ne žele nastaviti daljnje školovanje imali osnovna znanja za poslove u hotelijerstvu.
On je bio prvi ravnatelj i profesor zemljopisa. Predmet turizam predavao je Jerko Martinić. Pohađali su je i pitomci sjemeništarci, kandidati za dominikanski red, koji su stanovali u samostanu.
Zlatni rat se obvezao osigurati i plaćati nastavnike, a s Poljoprivrednom zadrugom sagradio je za njih četiri stana. Svi upisani učenici imali su mogućnost stalnog zaposlenja u Zlatnom ratu. Primarni cilj bio je zadržati mlade ljude na otoku i potaknuti one koji će se dalje obrazovati na povratak.
Nakon mnogo upornosti, pregovaranja i potpisanih sporazuma, Republička interesna zajednica za financiranje usmjerenog obrazovanja odobrila je 1. siječnja 1973. sredstva za odgojno-obrazovnu djelatnost i priznala rad gimnazije.
Reformom školstva 1977. godine, gimnazija je postala Opća srednja škola Bol, pripremni stupanj: dvije godine, završni stupanj: turistički radnik.
Iste godine HP Zlatni rat sklapa s njom Samoupravni sporazum. Obvezuje se osigurati financijsko-materijalna sredstva za rad škole, izvođenje praktične nastave u svojim objektima i svim učenicima po završetku obrazovanja zasnivanje radnog odnosa.
Školske godine 1989./19 90. Škola je dobila odobrenje za izvođenje programa kulturno-umjetničke struke, obrazovni profil suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama.
Za ravnatelja Škole jednoglasno je izabran Krešimir Okmažić. Požrtvovno, stručno i s puno ljubavi prema djeci radio je do 2016. godine. Upornošću i vizionarstvom uspijevao je prebroditi krizne školske godine s nedostatnim brojem učenika i stručnih kadrova. Stoga mu je Općina Bol 1999. godine dodijelila javno priznanje – Godišnju nagradu za osobite zasluge u oblasti kulture i školstva.
Novi Zakon o srednjem školstvu dopušta 1990. godine, nakon dvanaest godina prekida, ponovno rad gimnazija. Školi se odobrava izvođenje eksperimentalnog programa opće gimnazije. Uvodi se nastava iz vjeronauka. Prvi vjeroučitelj bio je padre Ivo Plenković.
Paralelno se održava program za zanimanja konobar i kuhar koji se nekoliko godina kasnije mijenja u naziv hotelijer – smjer ugostiteljstvo, a zatim u turističko-hotelijerski komercijalist.
U Srednjoj školi Bol školovalo se više od tisuću učenika. Uz opće obrazovanje kao temelj budućem akademskom, obrazovani su i ugostiteljsko-turistički kadrovi koji su temelj održivom razvoju turizma.
Škola je nakladnik više vrijednih knjiga:
Đuro Žiljević: Dišienj za kvodar muoga škoja, 1996.
Petar Šimunović i Đuro Žuljević: U lipien jaziku di ča slaje zvoni, 1999.
Jeronim Jerko Martinić: Turistički Bol u mom sjećanju, 2014.
Jeronim Jerko Martinić: Turistički Bol u mom sjećanju, II. Dio, slikoviti prikaz, 2015.
Divlji pijat / Wild Plate / Wilder Teller koja je 2020. godine bila u finalu za nagradu Gourmand World Cookbook Awards u kategorijama Mediteran i Istočna Europa. Osvojivši treće mjesto u kategoriji Istočna Europa, dobila je pravo na certifikat Best in the World.
GENERACIJA GIMNAZIJE 1972. / 1973.
1. Jadranka Antunović, Bol 11. Mirjam Branka Brešković, Bol
2. Vinija Ingi Beker, Bol 12. Vlado Đapić, Livno
3. Zdravko Jakšić, Bol 13. Dragica Papić, Murvica
4. Anđelko Karninčić, Bol 14. Fanika Karmelić,
5. Zdravko Karmelić, Bol 15. Frane Marinković,
6. Jakša Marinković, Bol 16. Jurica mARINKOVIĆ, Bol
7. Anđelko Nasić, Karakašica 17. Ivan Nasić, Karakašica
8. Nedjeljka Neda Radić, Bol 18. Nada Šimunović, Bol
9. Perica Vodanović, Bol 19. Ivo Šimunović, Dračevica
10. Ante Tomićić, Split 20. Mojca Kraševec, Slovenija / Sumartin 
DRUGA BRAČKA TISKARA, 1978. 1989.
Bogdan Kršić, profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, u dogovoru s Đurom Žuljevićem, prijateljem i direktorom Hotelskog poduzeća Zlatni rat, otpisane strojeve (veliki jednobojni Hajdelberg i zaklopni tigl, kao i veći broj olovnih slova) tiskare BIGZ preselio je u Bol da bi 1978. godine zajedno utemeljili malu tiskaru nazvanu Druga bračka tiskara. Prvu bračku tiskaru osnovao je krajem 19. stoljeća don Nikola Miličević, posljednji upravitelj pustinje Blaca. Kasnije je nabavljen iz Splita stari linotip, to jest grafički stroj za lijevanje olovnih redaka tekstova koji su se otiskivali na papir.
Na poziv prof. Kršića u Bol su došli Duje i Josip Muslin, dva brata tiskara starije generacije, da bi pomogli u edukaciji mladih kadrova. U tiskari su bili zaposleni: Stipe Karmelić Rade (završio Višu grafičku školu u Zagrebu, upisan bez prijemnog ispita jer mu je Zlatni rat garantirao zaposleneje, voditelj tiskare), Franki Kraljević i pomoćna radnica Matilda Trutanić. U kasnijem razdoblju zaposleni su: Tonči Jakšić Popić i Radoslav Rade Jerčić koji je završio Srednju grafičku školu u Zagrebu.
Obimnost i kvalitetu rada tiskare ilustrira izvješće Stipe Karmelića za razdoblje od 1. svibnja do 1. studenoga 1989.
Ujedno su otisnute tri knjige:
Bolska rukovet stare lirike hrvatske s predgovorom dr. Josipa Badalića, V. knjiga u biblioteci Broški libar, kojoj je urednik Đuro Žuljević.
Conte Ivan Babić (zvan šjor Zuane), potomak nekoć ugledne bosanske obitelji koja se u 15. stoljeću pred navalom Turaka sklonila na Brač povevši sa sobom sto pedeset obitelji, “jedan omalen svežnjić, koji sam s interesom ogledao u njegovoj kući još prije rata, stavio je meni na rapolaganje, vjerujući da ću rukopise – nađem li u njima išta vrijedno – upotrijebiti na korist naše nauke. Tako je došlo do ove rukoveti”, pisao je dr. Badalić.
Ivan Škarić: Pisma pisamah, IV. knjiga u biblioteci Broški libar i
Bolske fjabe i gočice, II. knjiga u biblioteci Zvizdon, kojoj je urednik Jakov Bačić.
“Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća započeo je rat u bivšoj Jugoslaviji, gostiju u Bolu skoro nije ni bilo, poduzeće ‘Zlatni rat’ nije ulagalo u obnovu ni održavanje tiskare, nije novca bilo ni za mjesečne plaće, tiskara se ugasila kao starac na kraju životnog puta.
Druga bračka tiskara bila je dostojni nasljednik prve bračke tiskare, kao kulturna institucija i susretište intelektualaca koji su stalno ili povremeno živjeli na Bolu”, napisao je Stipe Karmelić.
BOLSKA RUKOVET STARE LIRIKE HRVATSKE, 1978.
Priredio: Đuro Žuljević
Grafička oprema: Bogdan Kršić, s devet originalnih linoreza Sonje Lamut
Nakladnik: Hotelsko poduzeće Zlatni rât, Bol
Tiskano u radionici katedre Grafike Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu kao bibliofilsko izdanje u 30 numeriranih primjeraka.
Biblioteka BROŠKI LIBAR (1980.–1993.)
Edicija: djela bračke književne baštine i suvremena literarna djela
Osnivač i urednik: Đuro Žuljević
Nakladnik: RO Zlatni rât, Bol u suradnji s Fakultetom primenjenih umjetnosti u Beogradu
Znak biblioteke: Mima Bojer
Fra Luka Bračanin: PSALMI DAVIDOVI
Knjiga I.
Predgovor: Đuro Žuljević
Grafička oprema, ilustracije i originalna grafika: Gordana Leskovac, studentski rad kod prof. Bogdana Kršića
Tisak i uvez: BIGZ, Beograd, 1980.
Anđelo Bojanić: POVIJESNO-STATISTIČKI OSVRTI O BOLU
Dujam Hranković: OPIS OTOKA BRAČA
Knjiga II.
Grafička oprema, ilustracije i originalna grafika: Dušan Podgornik, studentski rad kod prof. Bogdana Kršića
Tisak i uvez: BIGZ, Beograd, 1980.
Vicko Prodić: KRONIKA OTOKA BRAČA
Knjiga III.
Grafička oprema, ilustracije i originalna grafika: Milorad Dragov Bubanja, studentski rad kod prof. Bogdana Kršića
Tisak i povez: BIGZ, 1980.
Ivan Škarić, PISMA PISAMAH
Knjiga IV.
Grafička oprema, ilustracije i originalna grafika: Milan Jovanović Jofke, studentski rad kod prof. Bogdana Kršića
Tisak i uvez: BIGZ, Beograd, 1980.
Drugo izdanje i tisak: Druga bračka tiskara, Bol, 1981.?
Biblioteka ZVIZDON
Urednici: Đuro Žuljević i Jakov Bačić
Znak biblioteke: Miloš Ćirić
Neva Kežić: NEVERE I BONACE, suvremena bračka poezija
Knjiga I
Urednik: Đuro Žuljević
Tiskano za RO Zlatni rat, Bol
Likovno grafička oprema: Predrag Marković, studentski rad kod prof. Bogdana Kršića
Tisak: BIGZ, Beograd, 1982.
BOLSKE FJABE I GOČICE
Knjiga II
Urednik: Jakov Bačić
Priče kazivača zabilježila je Maja Bošković-Stuli 1959. god., Brački zbornik, br. 11., 1975.
Jezička redakcija: Đuro Žuljević
Likovno grafička oprema: Rastko Ćirić, studentski rad kod prof. Bogdana Kršića
Prvo izdanje tiskano je u radionici FPU u Beogradu 1978. kao bibliofilsko izdanje u 40 numeriranih primjeraka s originalnim linorezima autora.
Drugo izdanje otisnuto je i uvezano u Drugoj bračkoj tiskari u Bolu 1980.
Dr Jerko Radmilović: OTOK BRAČ U NOB-u
Knjiga III
Urednik: Đuro Žuljević
Tiskano za RO Zlatni rat, Bol
Likovno grafička oprema: Slobodan Manojlović, studentski rad kod prof. Bogdana Kršića
Tisak i uvez: BIGZ, Beograd, 1982.
HRVATSKA ČITAONICA
U vrijeme borbe za hrvatski jezik, 1897. godine, osnovano je bolsko Društvo Čitaonica u kući Petra Nisetea. Prodajom kuće njegovih nasljednika i darežljivošću članova Društva, a na inicijativu Ante Radića, tadašnjega predsjednika Društva i bolskog načelnika, sagrađena je nova zgrada. Svečano je otvorena 18. travnja 1914. promijenivši ime u Hrvatska čitaonica da bi Društvu „koje će u joj djelovati bilo ognjištem narodne svijesti, čuvarom narodnog ponosa i bakljonošom prosvjete“.
Vlast NDH zatvorila je zgradu 1941. godine. U njoj je za vrijeme rata radio Narodnooslobodilački odbor, a služila je i kao bolnički stacionar. Nakon oslobođenja, Društvo je obnovljeno pod imenom KUD Jozo Bodlović odajući tako priznanje poginulom potpredsjedniku.
Zgrada KUD-a proširena je 1954. godine pripajanjem susjedne kuće Kraljević Nikolorić.
Nekoliko godina kasnije, pripojene su joj i čestice zemlje iza zgrade gdje je uređena ljetna terasa i park.
Kulturna aktivnost Društva bila je vrlo intenzivna.
Općina Brač predala je zgradu Hotelskom poduzeću Zlatni rat 1964. godine. Direktor Kažimir Cukar je u prizemlju i iza zgrade otvorio restoran Dva ferala.
Tako je prestalo postojati i Društvo, arhiva je uništena, knjige i instrumenti su otuđeni. „To je bila tužna 50. godišnjica zgrade ‘Hrvatske čitaonice’“, zapisao je u svojem dnevniku predsjednik Nikica Karmelić.
Godine 1972. osnovan je Inicijativni odbor za vraćanje zgrade. „Danas u Bolu živi oko 200 omladinaca koji su upućeni na barove i plesnjake hotela zato što je Dom kulture upotrijebljen u druge svrhe“, piše Karmelić Stipi Šuvaru i potpredsjedniku Sabora Mirku Božiću.
A arheolog Dasen Vrsalović u intervjuu za Vjesnik ističe: „Potrebno je zadržati 300 bolskih omladinaca koji se pretežno školuju u gimnaziji i ugostiteljskoj školi i svim mještanima omogućiti da kroz Društvo usmjere svoja stvaralačka pregnuća.“
Sabor SRH donio je 1977. godine Zakon o nužnom vraćanju zadružnih domova i domova kulture ranijim korisnicima. Odluka nije poštovana unatoč zahtjevu „da se zgrada KUD-a zaštiti od samovoljnog rušenja i vrati Društvu za kulturne potrebe mjesta“.
Društveno poduzeće Zlatni rat napokon je 1991. godine zgradu Hrvatske čitaonice vratilo Općini, ali ne i zemljište iza zgrade koje je ona otkupila 2009. godine.
Godine 2007. osnovan je Centar za kulturu Općine Bol koji je smješten u zgradi Hrvatske čitaonice. U nekadašnjem divnom perivoju bolskog velikana duha Frana Radića otvoren je Teatrin, nazvan pogrdnim imenom Dva ferala. Treba ga što prije zamijeniti imenom slavnog pretka.
Potrebu za obnovom Hrvatske čitaonice osjetio je 1985. godine Đuro Žuljević, dugogodišnji direktor Hotelskog poduzeća Zlatni rat, te ju je smjestio u svojem reprezentativnom uredu u Gotičkom kaštelu gdje je prethodno bila uprava poduzeća. Dao je izraditi drvene ostakljene ormare u svim prostorima na oba kata da bi jednom cijela zgrada bila u funkciji knjižnice. Iako se poduzeće skrbilo o nabavi građe, bila je to bolska narodna knjižnica.
Prva ravnateljica bila je Ljubica Kusanović koja je 1994. godine otišla raditi u Srednju školu Bol, a mjesto ravnateljice knjižnice preuzela je Jadranka Nejašmić, referentica za kulturu, zabavu i animaciju u Društvenom poduzeću Zlatni rat.
Godine 1998. sklopljen je ugovor između Zlatnoga rata i Općine o darovanju knjižne građe i opreme te zakupu prostora uz naknadu od 100,00 kuna mjesečno. Općina se ujedno obvezala od 1. ožujka 1998. godine zaposliti ravnateljicu.
Zlatni rat darovao je Općini Bol cjelokupni fond koji je sadržavao 5 500 svezaka.
Načelnik Mate Petrić pisao je Uredu za prosvjetu i kulturu Splitsko-dalmatinske županije: „Za sada smo prisiljeni da se djelatnosti knjižnice odvijaju u zakupljenom prostoru, ali je namjera Općine Bol da u što kraćem roku prvi kat Doma kulture osposobi za prihvat knjižnice, mjesnu čitaonicu, kompjutorsku igraonicu i sl. Budući da ćemo ovaj problem hitno riješiti, molimo vas da nam izdate potvrdu o postojanju uvjeta za osnivanje knjižnice.“
Prema Zakonu o kulturnim ustanovama u RH, knjižnica 1999. godine postaje samostalna ustanova u kulturi kojoj je osnivač Općina Bol. Općinska knjižnica Hrvatska čitaonica upisana je u sudski registar 31. svibnja 1999.
Antun Plenković, direktor Zlatnog rata, 11. travnja 2001. godine zaprijetio je načelniku Mati Petriću da će knjižničarku zbog nepoštovanja ugovora o njezinu preuzimanju rasporediti na neko drugo radno mjesto i zatvoriti knjižnicu. Napokon, nakon sedam i pol godina, to jest 1. kolovoza 2001., ravnateljica je raskinula radni ugovor s Dioničkim društvom Zlatni rat i postala djelatnica Općine. Dakle, knjižničarke su bile na platnoj listi Zlatnoga rata šesnaest godina.
Fond Općinske knjižnice Hrvatska čitaonica sadrži oko 24 000 svezaka na osam jezika. Posebna pozornost posvećuje se zavičajnoj zbirci koja čuva djela bračkih ili za Brač vezanih pisaca, kroničara, umjetnika i znanstvenika kao i djela hrvatskih iseljenika bračkog podrijetla. Građa je u cijelosti katalogizirana. Dostupna je samostalno pretraživanjem e-kataloga i web stranice. Izrazito je bogata njezina foto-arhiva. Ima velik broj učlanjenih ljetnih korisnika.
Knjižnica je nositelj kulturnog razvoja mjesta, nakladnik, organizator mnogih kulturnih projekata i događanja kojima je cilj promidžba hrvatske kulture i umjetnosti, producent više dokumentarnih filmova. Ona je baštinska kuća, utemeljiteljica baštinskog razreda. Poučavanje o značaju nasljeđa, u prvom redu djece i mladih, jedini je put u stvaranju njezinih osviještenih čuvara i promicatelja. Baština je jedini izvorni proizvod na kojem se mora temeljiti održivi razvoj turizma na našem otoku.
Iznad svega, Hrvatska čitaonica bila je i ostala mjesto gdje se štuje i sluša hrvatskoga jezika riječ.
RIMSKA PISCINA
U Izvještaju o arheološkim istraživanjima u Bolu iznad Rata u vremenu od 28. listopada do 15. studenog 1987. god. arheolog Hrvoje Đurašin piše:
„U Bolu iznad Rata stršali su ostaci rimskog rezervoara za vodu (piscine) koja se nekada nalazila u kompleksu gospodarskih zgrada. Zahvaljujući Hotelskom poduzeću ‘Zlatni rat’ iz Bola koje je investitor, u 19 dana istraženo je područje oko same piscine u širini od dva metra sa zapadne, sjeverne i južne strane, te u širini od osam metara s istočne strane gdje su pronađeni i temelji antičke zgrade (od piscine na istok protežu se pet metara) nepoznate namjere.“
„Nalaza ima relativno malo i to su uglavnom manji ulomci posuđa. Ovako malo nalaza može se objasniti s tim što je ovdje prije Drugog svjetskog rata bio vinograd, pa su veći komadi keramike i opeka izvađeni iz zemlje i ugrađeni u obližnju gomilu gdje se i danas mogu naći. Ostatke ove ville rustice su vjerojatno oštetila i dva velika povodnja koji se spominju 1972. i 1981. godine… Nakon rata vinograd je raskrčen i na Ratu su zasađeni borovi.
Da je ovdje moralo biti veće naselje govore i antički grobovi pronađeni stotinjak metara sjeverozapadno od piscine. Nalazima iz tih grobova izgubio se trag.“
Srećom, pronađenu rimsku lucernu Mate Marinković Špadić dao je 1952. godine arheologinji Vanji Kukec koja ju je 2022. godine darovala muzeju bolskog dominikanskog samostana.
„Piscina je sada potpuno očišćena od zemlje i raslinja i spremna je za potrebne konzervatorske zahvate… Da bi objekt kao spomenik kulture bio još bolje prezentiran potrebno je sa sjeverne, južne i zapadne strane proširiti sondu za još jedan metar. Na sjevernoj, zapadnoj i istočnoj strani sonde potrebno je izgraditi suhozid za zaštitu prostora od djelovanja oborinskih voda…
Piscina u svojoj budućnosti mora imati krov koji se ne bi naslanjao na zidove…
Lûk koji je nekada bio na piscini i dio bačvastog svoda moguće je obnoviti prema fotografiji.“
Konzervatorsko-restauratorski zahvati provedeni su tek 2022. godine pod stručnim nadzorom dr. sc. Vanje Kovačić, a na inicijativu Jadranke Nejašmić, ravnateljice Općinske knjižnice Hrvatska čitaonica.
Mišljenje konzervatora bilo je da se lûk više ne može obnoviti.
Za natkrivanje piscine već je napravljeno idejno rješenje, čeka se izmjena urbanističkog plana općine Bol.
SAKRALNI SKLOP SV. IVANA I TEODORA
Zapadno od dominikanskog samostana, na rubu poluotoka Glavice, prva je bolska župna crkva posvećena sv. Ivanu i Teodoru. Glavica je bila prirodno utvrđena, sa sjeverne strane ograđena obrambenim zidom (murus vetus castelli), a prema uvali Martinici kulom zvanom Babilonija.
Pri zaštitnim zahvatima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split, provedenim na ovom lokalitetu od 1987. do 1989. godine, pronađena je ispred crkve pravokutna kasnoantička prostorija s ostacima fresaka.
U prostoriju je naknadno ugrađena cisterna sa svodom. Pokraj nje su pronađeni dijelovi rimskog vijenca iz 3. stoljeća koji su izvorno pripadali nekoj monumentalnoj građevini.
U zidovima crkve pronađeni su mnogobrojni fragmenti ranokršćanske oltarne pregrade i arhitektonske skulpture što upućuje na ranokršćanski sakralni sklop koji je pripadao bizantskom kastrumu na Glavici.
Konzervatorski radovi na ovom sklopu podrazumijevaju: saniranje temelja crkve betonskim prstenom, ukrućenje svoda kasnoantičke prostorije armirano betonskom pločom, obnavljanje visokih sačuvanih zidova kasnoantičkog sklopa nad kojima se crkva nalazi, ispitivanje i konzerviranje ranokršćanskih fresaka kao i skidanje srednjovjekovnih fresaka iza pilastera u crkvi i njihovo postavljanje na panoima.
Tako je najstarija bolska crkva sv. Ivana i Teodora, dragulj bolske kulturne baštine, trajno sačuvana za iduća stoljeća. A pod njom izložbeni prostor, lapidarij, kao vremenska kapsula, krsni list našega mjesta, svjedoči o 1 700 nataloženih slojeva poluotoka Glavice poviješću pritrujene.
Radovi su uz zalaganje dominikanaca i podrške Republičke samoupravne zajednice za kulturu podmireni sredstvima Hotelskog poduzeća Zlatni rat.
Nakon više od trideset godina uočena su oštećenja na zapadnom zidu crkve. Na inicijativu Jadranke Nejašmić, ravnateljice Općinske knjižnice Hrvatska čitaonica, pokrenuta je 2022. godine akcija konzervatorskih radova koje je izvodila Umjetnička akademija u Splitu. Pansion za restauratore sponzorirao je Bluesun Hotels & Resorts.
LOŽA
Ložu je 1884. godine projektirao Ante Radić, dugogodišnji bolski načelnik, tajnik i narodni zastupnik u Dalmatinskom saboru. U njoj su bile smještene ribarnica, klaonica i mesnica.
Hotelsko poduzeće Zlatni rat obnovilo ju je 1968. godine i prostore prenamijenilo u turističko-ugostiteljske, to jest u Turist biro i ekspres bar.
Ponovno je preuređena 1997. godine s višenamjenskim sadržajem i prodana.
GOTIČKI KAŠTEL
Utvrđeni ljetnikovac, smješten u bolskoj luci, sagrađen je u gotičkom stilu potkraj 15. i početkom 16. stoljeća. Na njemu se ističu po dvije lijepe kamene bifore i monofore.
Ne zna se tko ga je sagradio. U vrijeme venecijanske vladavine bolsko pomorstvo bilo je izrazito razvijeno. Kapetani i drugi bolski uglednici organizirali su prijeme i balove u velikom salonu na prvom katu zgrade koji su krasila vrijedna umjetnička djela. U 18. stoljeću pripadao je obitelji Defilipis iz Nerežišća, a početkom 19. stoljeća obitelji Lode. Baštinici su kuću prodali Ribarskom društvu koje je na katu držalo ribarske mreže, a u prizemlju je bila solionica ribe.
Prvotno je zgrada bila dvokatnica s četverostrešnim krovom i ugaonima akroterijima. Ribarska zadruga ju je 1910. godine preuredila: snižena je za jedan kat i cestom odvojena od mora. Na sjeverozapadnom pročelju rekonstruirana je bifora koju je 1959. godine isklesao Lovro Jakšić iz Donjeg Humca.
Hotelsko poduzeće Zlatni rat kupilo je 1963. godine zgradu od Poljoprivredne zadruge, koja se smatrala slijednicom Ribarske zadruge. Zgrada je preuređena i podignuta za jedan kat, odnosno vraćen joj je prvotni izgled. Od 1964. do 1980. godine u zgradi je bila smještena uprava poduzeća.
Na prvom katu su se od 1981. do 1985. godine održavale ljetne izložbe pod nazivom LAB – Likovni anale Bol kojima je pokrovitelj bio Zlatni rat.
Đuro Žuljević, direktor Zlatnog rata, obnovio je 1985. godine rad Hrvatske čitaonice i smjestio je na prvom katu gdje i danas djeluje.
Ive Marinković, utemeljitelj galerije Branislav Dešković, u njezinu lijepom atriju postavio je brončane skulpture hrvatskih književnika: Vladimira Nazora, rad Ivana Meštrovića, Ivana Gundulića, rad Ivana Rendića i Ive Ćipika, rad Branislava Deškovića.
KAŠTIL
Radi zaštite od gusarskih napada Josip Vusio podignuo je u 17. stoljeću kaštel uz more. S vremenom je kaštel doživio mnoge preinake. Najznačajnija je ona iz kasnoga baroka kada je dograđen kubus s unutrašnjim stubištem. Izvorno je bio samo visoka kula, a prema moru utvrđeno dvorište. Kaštel Vusio danas je istočno krilo hotela Kaštil.
Svoju je kuću Ante Vidošević 1928. godine preuredio u svratište. Danas je to zapadni dio hotela Kaštil. Višekratnim nadogradnjama prerasla je u Pansion Vidošević koji je nacionalizacijom oduzet vlasniku. Preuzeo ju je Mjesni narodni odbor te utemeljio Hotelsko poduzeće Zlatni rat. Pansion je preimenovan u hotel Zlatni rat. Poduzeće je otkupilo susjednu kuću bolskog velikana duha Frana Radića radi poboljšanja i povećanja smještajnog kapaciteta.
Godine 1970. hotel je renoviran i proširen te mu je ime promijenjeno u hotel Kaštil. Iduće preuređenje bilo je 1998. Godinu dana kasnije prodan je Ugostiteljskom obrtu Topolino iz Sesveta.
LAB
LIKOVNI ANNALE BOL (1981.–1988.)
LAB – Likovni Annale Bol utemeljio je Bogdan Kršić, prof. na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, u suradnji s Đurom Žuljevićem i uz financijsku potporu Hotelskog poduzeća Zlatni rat kojem je bio direktor. Njihov suradnik bio je Rastko Ćirić, student postdiplomac kod mentora Bogdana Kršića.
Od 1981. do 1985. izložbe su se održavale na prvom katu Gotičkog kaštela, a od 1986. do 1988. u Domu kulture. Prvi LAB imao je dvadeset pet izlagača iz sedam gradova i mjesta, a posljednji četrdeset osam iz četrnaest mjesta. Ravnopravno su sudjelovali amateri i ugledni umjetnici. Paralelno s izložbom organizirane su i filmske projekcije u kinu.
Znak izložbe i katalog dizajnirao je Bogdan Kršić.
Plakat za prvi LAB, s motivom bolske luke, otisnuo je Bogdan Kršić u svojem bolskom atelijeru na litografskoj presi u dvije boje u trideset primjeraka, a potom je tipografski dio dotiskan u Drugoj bračkoj tiskari gdje je otisnut i katalog. Svake godine drugi autor izrađivao je plakat, to je uglavnom bio linorez otisnut u bolskoj tiskari.
Prvi LAB izazvao je negodovanje i sumnju mještana u nametnutu umjetničku elitu koja se želi istaknuti nad lokalnim umjetnicima, a galerija Branislav Dešković doživljavala ga je kao konkurenciju. Tu situaciju najbolje objašnjava tekst zagrebačkog novinara i publicista rodom iz Sarajeva, vlasnika kuće u Bolu, Seada Saračevića (glavnog urednika časopisa Start), objavljenog 1982. kao predgovor kataloga drugog LAB-a.
“Skraćenica ‘LAB’ rodila se prošle godine i, istini za volju, izazvala je ne male nesporazume, nedoumice, pa i izvjesna razmimoilaženja, što ni karnevalski ‘Bruškin’ nije zaboravio pripomenuti. Možda bi stoga upravo ovom prigodom valjalo pojasniti što je ‘LAB’ i kako se i zbog čega rodio.
‘LAB’ nije nikakav laboratorij bogomdanih umnika i umjetnika već naprosto Likovni Annale Bol, smotra – rekli bismo – svih likovnjaka dobre volje. Svih likovnih umjetnika i likovnih amatera, svih likovnih poletaraca i onih koji bilo kojim načinom imaju vezu s likovnim umjetnostima, ili suvremenije rečeno, s vizualnim umjetnostima. Svih onih koji imaju samo jedan zajednički predznak: da stalno ili povremeno žive u Bolu ili posjećuju Bol. Svih onih koji 5. kolovoza na tradicionalni praznik mjesta žele doprinijeti plemenitom zbivanju što bi imalo uljepšati dan nekadašnje bolske fjere.”
BOLSKO LITO
Kulturna manifestacija Bolsko lito utemeljena je pri Hotelskom poduzeću Zlatni rat. Inicirala ju je i osmislila 1989. godine Jadranka Nejašmić, referentica za kulturu, zabavu i animaciju,sa suradnikom Anđelkom Karninčićem, direktorom kadrovskog sektora i amaterskim glazbenikom.
Iste godine, od 1. ožujka do 30. listopada, ostvaren je sto sedamdeset jedan kulturni i zabavni program: trinaest koncerata klasične glazbe u župnoj crkvi i dva u tadašnjem Yugotoursovom klubu u hotelu Bretanide, šest koncerata opernih arija na pjaceti hotela Bretanide, jedanaest folklornih koncerata, šest rock koncerata i koncerata Puhačkog orkestra Bolshoi teatra na Centralnom teniskom stadionu, sedam modnih revija na bazenu hotela Bretanide, trideset osam koncerata Tria Gušt i devet koncerata Kvinteta Split na Studencu i pjaci Bretanide, trideset sedam koncerata klape Boduli i petnaest koncerata klape Vala u restoranima: Vidovica, Dva Ferala, Kaštil, vinarskom podrumu, dva koncerta na plaži Borak, Jazz klub cijelo ljeto u noćnom baru hotela Elaphusa, uz stalni angažman trinaest glazbenih ansambala na hotelskim terasama i u restoranima.
Organizirani su ujedno brojniteniski turniri veterana, Jadranske rivijere za žene čija je organizatorica bila Lea Habunek i Međunarodnog teniskog turnira liječnika – devetodnevni kulturni, izletnički i gastronomski program – šampanjac je tekao u potocima, tona škampa, Ivica Jakšić Puko objavljivao je dnevni bilten Daily Quack Tribune u formi stripa na engleskom jeziku.
Ukupno je ostvareno 3 845 pansiona za izvođače i 95 transfera na relaciji Bol – Supetar – Bol.
Honorar za izvođače iznosio je 240 000 DM. Troškove cjelokupne manifestacije podmirilo je hotelsko poduzeće Zlatni rat.
Druga bračka tiskara na Loži skrbila se o cjelokupnoj promidžbi kulturnog, zabavnog, sportskog i gastronomskog programa.
Godine 1990. Mjesna zajednica prihvatila je zamolbu za participaciju dijela troškova Bolskog lita, odnosno financiranje koncerata klasične glazbe.
Slijedila je krizna 1991. godina. Malo gostiju – čitanje poezije bračkih pjesnika na terasi hotela Elaphusa, animacija djece u klubu hotela Bretanide, suradnja s Dobrilom Berković, voditeljicom Međunarodne ljetne glazbene škole na Hvaru, koncerti na pjaci Bretanide, otvaranje male galerije na pjaci Bretanide u suradnji s Galerijom Plančić iz Staroga Grada i organizacija prvog WTA turnira za žene Croatia Bol ladies open.
Nakon Domovinskog rata, organizaciju manifestacije Bolsko lito preuzela je Općina Bol. Osmišljavanje i promidžba programa odvijala se u Općinskoj knjižnici Hrvatska čitaonica do 2008. godine,gdje se čuva cjelokupna arhiva.
I JOŠ PUNO TOGA
Društveno poduzeće Zlatni rat 1994. godine pretvorbom postaje dioničko društvo, od 2004. godine dio je SUNCE KONCERN-a d.d., a od 2020. godine pripaja se SUNCE HOTELI-ma d.d. Od 2005. godine posluju pod brendom Bluesun Hotels & Resorts.
Sponzor
tiskanja prve crno-bijele monografije Aleksandra Kukeca: Brač koja je V. knjiga Bračkog zbornika, 1967.
Spomenice dominikanskog samostana u Bolu, 1475. – 1975.
izdanja galerije Branislav Dešković i Bračkog zbornika
izložbe galerije Branislav Dešković u Parizu, 1985.
Sabranih djela Marka Marulića, Književni krug, Split, 1985.
pansiona za umjetnike koji su izlagali na LAB-u od 1981. do 1988.
Ljetne škole arhitekture koju je desetak godina organizirao akademik Dinko Kovačić u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Zagreb
knjige Darka Vlahovića: Zlatna zrnca Zlatnog rata, 2008.
pansiona tijekom cijele školske godine za profesorice u Glazbenoj školi Josipa Hatzea Područnom odjelu Bol od 1997. do 2000.
međunarodnih dječjih likovnih radionica od 1987. do 2017.
manifestacije HUM / CROART od 2008. do danas
dokumentarnih filmova BookBol, 2014. i Brač: kamen i voda, 2016., Jadranke Nejašmić i Šime Strikomana
projekta Jadranke Nejašmić i Šime Strikomana: Terra Croatica – Broško blogo, od 2017. do 2021.
knjige Jadranke Nejašmić: Bolski kamen srićie, 2021.
Donator
dva starija pianina za Glazbenu školu Josipa Hatzea Područni odjelu Bol.
Nakladnik
brojnih lijepo opremljenih brošura s istaknutim fotografijama bolske kulturne baštine,
novogodišnje čestitke 1988. / 89., autori Žana Siminijati i Nikola Dvornik, koja je zabranjena zbog vjerskih obilježja.
Stipendiranje učenika i studenata
Garantirao je maturantima stalno zaposlenje, stoga nisu trebali polagati prijemni ispit.
Organizator kulturno – zabavnih programa
Koncerti na centralnom teniskom stadionu: Oliver, Gibonni, Toni Cetinski, Četiri tenora, Gloria Gaynor, Runjičeve večeri s deset izvođača, klapa Cambi, Lado…
prigodom dočeka Nove godine u hotelu Elaphusa s najznačajnijim hrvatskim glazbenicima.
Posebno zapažen bio je Bolski novogodišnji koncert klasične glazbe u izvođenju festivalskog simfonijskog orkestra pod ravnanjem mo. Alana Bjelinskog. On je komponirao i orkestrirao skladbu Bolski valcer na temelju bolskih kolenda: Istekla je iza gore, Zlatna grana od orija i Kad se Bog čovik učini. Trebala je postati tradicionalnom novogodišnjom izvedbom, ali je organizacija novogodišnjih aranžmana prekinuta.
Suradnik organizatora bio je Jurica Bošković.
