Cilj je ovogodišnje manifestacije ukazati na važnost prevoditelja. Podsjetiti na neprocjenjivu vrijednost književnog prevođenja zahvaljujući kojemu strana književnost, njezini klasici i suvremenici, hrvatskim čitateljima prestaju biti strani. Zahvaljujući kojemu i hrvatska književnost leti preko granica svoje domovine i osvaja inozemnu publiku.
Tragom ovog razmicanja jezičnih barijera, ovogodišnji slogan glasi
Nek’ ti riječ ne bude strana(c)…
Vjerujemo da su sve dobne skupine djece uživale u čitanju priča domaćih i stranih autora.
Knjižnica u svom fondu sadrži djela na osam svjetskih jezika. Posebna pozornost posvećuje se nabavi slikovnica hrvatskih dječjih pisaca prevedenih na strane jezike.
Djeci su zbog posebnosti pisma nadasve zanimljive bile one na japanskom i korejskom jeziku.
Čitajmo svome djetetu – pa i ako nikada inače ništa ne čitamo, čak i ako ne volimo zvuk svoga glasa, i ako nama, kad smo bili maleni, nikad nitko nije čitao.
Dok je dijete još maleno, čitanje je nešto više od riječi. To je trenutak kad odrasli i djeca gledaju jednako, razmišljaju jednako, doživljavaju nešto zajedno. Nije toliko važno hoćemo li pročitati cijelu priču i hoće li sve biti shvaćeno. Važan je trenutak, da smo upravo tada ondje zajedno, da smo zajedno predani čitanju.
Učinimo sve što možemo kako bi nam dijete raslo u čarobnom svijetu priča.
(H. Montgomery: Vrijeme čuda)
Pričajmo djeci priče iz svog djetinjstva, priče koje su nama naše mame i none pričale. Kao zlatna nit provlači se kroz njih usmena poruka životnog iskustva koja nas čini bogatijima i sretnijima.
