U rimskom kamenolomu Rasohe, gdje je u kamenu živcu uklesan lik Herkula, statirali su čuvari Kristovog groba, žudije iz Sumartina: Juraj i Branimir Janović, Ivan Zelanović, Petar Radić, Ivica Lučić, Antonio i Roberto Vidović, Božidar i Ivan Borojević, Antonio, Josip i Martin Stančić, Ante Vrsalović, Ljubomir Mamić u ulozi robova i nadglednika.
Snimljeno je nekoliko scena: vađenje kamena pomoću drvenih klinova i izrada „pašarina“, kanala za odvajanje kamenih blokova, klesanje kamena i prinošenje žrtve bogu Herkulu s darovima plodova i vina. Njegovi štovatelji i nositelji njegovog kulta bili su upravo kavaduri, diladuri i žbicaduri koji su se obraćali bogu-heroju s molbama i željama.
U Škripu, gdje je bila najveća radionica sarkofaga pored Salone, statirali su žudije iz Selaca: Andro Bronzović, Dominik Mošić, Đoni Bošković, Damir Mančić, Stanko i Tonči Marijančević, Hrvoje Štambuk, Deni Bronzović i Tonči Ursić u ulozi klesara i crtača kao i nadglednika i osmatrača. Škrip je bio središte uprave kamenarske produkcije koja je bila u carskim rukama i s njegove kule se pratio rad u svim rimskim kamenolomima u blizini: Platama, Zastražišću i Rasohama.
Prof. Silvana Mirić i djeca iz Škripa: Dinko Mirić, Paul Tonšić, Liana Dearado kao i Ema Tomić iz Bola, po majci Škripljanka, koja su se igrala rimskih dječjih igara: tjeranja koluta, guranja oraha palicom i sašivenom kožnom loptom napunjenom mekinjama, kao i jabukama koje su im služile kao lopte, ilustrirali su život u rimsko doba.
U ostvarenju projekta doprinijeli su mnogi suradnici: acad. Nenad Cambi i dr. sc. Vedran Barbarić stručnim savjetima, žudije iz Sumartina, koje vodi Antonio Vidović, izradom drvenih greda i klinova, intendant HNK Split, gosp. Goran Golovko i voditeljica gradskih manifestacija TZ grada Splita, gđa. Aida Jukić posudbom kostima, gosp. Kruno Cukrov, vlasnik Muzeja uja u Škripu, domjenkom za sve statiste i organizatore, gosp. Ivica Nižetić posudbom nakita i rekvizite, gđa. Mirjana Bižaca šivanjem kostima i gosp. Frane Žuvić kontaktom sa Škripljanima.