{"id":2159,"date":"2020-01-16T10:31:07","date_gmt":"2020-01-16T09:31:07","guid":{"rendered":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/?p=2159"},"modified":"2020-01-16T10:31:18","modified_gmt":"2020-01-16T09:31:18","slug":"jadranka-nejasmic-bolski-glazbeni-spomenar-1996-2017","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/?p=2159","title":{"rendered":"Jadranka Neja\u0161mi\u0107: Bolski glazbeni spomenar, 1996. \u2013 2017."},"content":{"rendered":"

Jadranka Neja\u0161mi\u0107: Bolski glazbeni spomenar,1996. \u2013 2017.<\/em><\/strong>
\nGrafi\u010dko oblikovanje: Nera Neja\u0161mi\u0107 Kozina<\/strong>
\nNakladnik: Op\u0107inska knji\u017enica Hrvatska \u010ditaonica<\/em> Bol<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Bolski glazbeni spomenar<\/em>, 1996. \u2013 2017.<\/strong> je monografija o dvadesetogodi\u0161njem radu Glazbene \u0161kole Josipa Hatzea Split Podru\u010dne osnovne glazbene \u0161kole Bol koja osvjetljava njezin rad i djelovanje njezinih u\u010denika, spomenar koji \u0107e trajno sa\u010duvati sje\u0107anja koja \u017eivo pulsiraju u srcima mnogih, mozaik sastavljen od 43 osvrta profesora, roditelja, djece i drugih koji su na razli\u010dite na\u010dine vezani uz rad \u0160kole, autori\u010dine kronologije i fotografija. On je glazbena slikovnica \u010dijim \u0107emo listanjem sa\u010duvane uspomene tijekom godina mo\u0107i ponovno pro\u017eivljavati.<\/p>\n

Predstaviti knjigu u bo\u017ei\u0107no vrijeme, li\u0161eni turisti\u010dke buke i nervoze, pred vi\u0161e od stotinu dragih ljudi svih generacija koji cijene va\u017enost glazbenog obrazovanja i doprinos \u0160kole zajednici, bila je posebna radost. Izlistana su mnoga sje\u0107anja, nakon svakog osvrta, a pro\u010ditano ih je osamnaest (u\u010denika, profesora, roditelja, suradnika), pozitivna energija sve vi\u0161e je ispunjavala blagdanski ukra\u0161en prostor Doma kulture, tople emocije napajale su srca, a suze radosnice mnogima potekle niz obraze.<\/p>\n

Tatjana Alajbeg, prof.<\/strong>
\nBolski dani za mene su bili nagrada. Sav umor koji bi me opteretio tijekom zavr\u0161etka \u0161kolske godine, u trenu bi i\u0161\u010deznuo srda\u010dnom dobrodo\u0161licom i bri\u017eno\u0161\u0107u g\u0111e Jadranke, po\u017ertvovno\u0161\u0107u i predano\u0161\u0107u kolegice Maje, uzornom spremno\u0161\u0107u u\u010denika, te njihovom rado\u0161\u0107u nakon priop\u0107ivanja kona\u010dnih ocjena (pamtim i visoke skokove od radosti do stropa u prekrasnim, s du\u0161om ure\u0111enim u\u010dionicama).
\nMeni je Bol sinonim za radost \u2013 tako sam se ovdje osje\u0107ala svih ovih godina. Vjerujem da sam je barem dijelom prenijela na sve na\u0161e u\u010denike i njihove roditelje koji su ih usmjerili prema ljepoti i dobroti kojima glazba zra\u010di. S ponosom isti\u010demo glazbenike profesionalce koji su prve umjetni\u010dke korake ostvarili upravo ovdje \u2013 danas pripadaju na\u0161im iznimno uspje\u0161nim kolegama; ali i sve druge koje su \u017eivotni putovi odveli druk\u010dijim smjerom \u2013 i u njima je Glazbena \u0161kola ostavila trag.<\/p>\n

Na\u0161oj \u0161koli u Bolu pripada posebno mjesto me\u0111u svim podru\u010dnim \u0161kolama \u2013 ona je, zaista, kulturno sredi\u0161te va\u0161eg divnog mjesta, na \u010dast i ponos nama u mati\u010dnoj \u0161koli. Od po\u010detka je tu bio primjeran red, \u010disto\u0107a, urednost poha\u0111anja nastave, besprijekorno zbrinjavanje nas nastavnika koji smo uvijek bili uzorno do\u010dekani i primljeni, briga o svakome djeli\u0107u, pa i najsitnijem, ali sve je to u kona\u010dnici bitno jer izgra\u0111uje na\u0161u djecu. Zato sam Vam i osobno posebno zahvalna, jer svi na\u0161i u\u010denici osje\u0107ali su uvijek Va\u0161u budnost, skrb, iznad svega ljubav.<\/p>\n

Vinko Karmeli\u0107, mag. mus.<\/strong>
\nU \u0161koli su nas do\u010dekale dvije mlade profesorice, iz solfeggia Katarina Buljevi\u0107 te klavira Anamarija Kocei\u0107. Profesorica Buljevi\u0107 bila je samo godinu dana s nama, ali smo joj zahvalni za postavljene temelje. Profesorica Anamaria Kocei\u0107 danas i Grisogono za mene je prva asocijacija na glazbenu \u0161kolu. Vrlo mlada, stroga nadasve, radi\u0161na, disciplinirana. Puno je puta nisam razumio i vi\u0161e puta potekla je koja suza zbog nje i bila je to velika borba. Ali iza tako strogog i discipliniranog rada nizali su se uspjesi i radost muziciranja. Suze su se brzo zaboravljale i radost je bila na na\u0161im licima i u srcima. U drugom razredu stigla nam je profesorica Maja Lisi\u010dar, danas Novak, za koju slobodno mogu re\u0107i da je uz na\u0161u tetu Jadranku simbol na\u0161e Glazbene \u0161kole. Vrlo pedantna, organizirana, disciplinirana, u pristupu blaga i strpljiva, ali vrlo zahtjevna. Veliku ljubav pru\u017eila je brojnim malim bolskim glazbenicima.<\/p>\n

Margita Karmeli\u0107, Vinkova mama<\/strong>
\nBrojne ve\u010deri provela sam s njime u glazbenoj \u0161koli da ne bude sam, a kao podr\u0161ka i\u0161li su i Ru\u017eica i Josip te na\u0161a maca Kate, koja nas je strpljivo \u010dekala ispred \u0161kole. U\u017eivali smo slu\u0161aju\u0107i njegovo vje\u017ebanje pokriveni dekama, a i katkad bismo zaspali umorni od stalnog ponavljanja nekih taktova. Brojne vikende kroz osnovnu \u0161kolu provela sam s njime u Splitu na dodatnoj nastavi. Veliki je to bio napor, ali njegova radost nama je uvijek bila snaga i motivacija. Usprkos svim pote\u0161ko\u0107ama glazbena \u0161kola donijela je u na\u0161u obitelj veliku radost. Svi koncerti, mali i veliki, putovanja, sviranje u crkvi, vo\u0111enje crkvenog zbora, mene i Lovru \u010dinili su sretnima i ponosnima. Neizmjerno smo zahvalni profesoricama Anamariji i Maji koje su Vinku ostavile neizbrisiv trag u \u017eivotu i usmjerile ga na put profesionalnog bavljenja glazbom.<\/p>\n

Ivana Buljan Babi\u0107, mag. psyh.<\/strong>
\nPo\u010detak glazbene \u0161kole zna\u010dio je i po\u010detak intenzivnog dru\u017eenja i, prije svega, smijanja. A smijali smo se svemu: poku\u0161ajima prof. Borisa Mitova da nas nau\u010di nekoliko pjesmica, sjedenju na knjigama u knji\u017enici kako bismo dohvatili rukama sintesajzer, \u010di\u0161\u0107enju glazbene \u0161kole prije koncerta. Nismo imali \u010dista\u010dicu, a ruku na srce, nije nam ni trebala.
\nNera pere plo\u010du dok ne postane potpuno \u010dista bez bijelih crta, Vinko pere pod, Ivana stakla, Nikolina klupe, a ja hodnik. I tako dok sve nije savr\u0161eno \u010disto za na\u0161 sutra\u0161nji Bo\u017ei\u0107ni koncert a onda, za nagradu, u \u201eTri palme\u201c po slatki\u0161e.<\/p>\n

Nera Neja\u0161mi\u0107 Kozina, mag. ing. arh., mag. art.<\/strong>
\nKroz srednju \u0161kolu nastavile su se aktivnosti povezane s glazbenom \u0161kolom: klapa \u201eLirice\u201c, \u201eFiadulin\u201c, crkveni zbor, folklorna dru\u017eina \u201eKrejonca\u201c. S istim sam se ljudima nastavila dru\u017eiti i razvijati kroz glazbu. Ni\u0161ta nam nije bilo te\u0161ko, sve smo stizali i nikad nije bilo previ\u0161e aktivnosti jer sve su bile srodne! Sve ih je ujedinjavala glazba. Jedva sam \u010dekala, meni najdra\u017ee, korizmeno vrijeme kada bi se s kora crkvom zaorili na\u0161i napjevi. Rijetki bi ostali ravnodu\u0161ni pred tom zajedni\u010dkom energijom.<\/p>\n

Dolaskom u Zagreb na studij imala sam kompleks malog mjesta smatraju\u0107i kako u gradovima na kopnu djeca imaju ve\u0107i izbor izvan\u0161kolskih aktivnosti, kako im je sigurno zabavnije bilo u razredima od trideset \u0111aka i kako smo mi koji smo odrasli u malim mjestima bili zakinuti u mnogo\u010demu. Ubrzo sam spoznala kako sam bila potpuno u krivu i kako smo do\u0161li na studij kao odlu\u010dni, odgovorni i ambiciozni mladi ljudi svjesni bogatstva koje smo imali u na\u0161emu malom Bolu, \u010dvrstih veza koje smo stvorili i aktivnosti koje su nas oplemenile.<\/p>\n

Antoneta Michieli Tomi\u0107, mag. jur<\/strong>
\nDanas sam studentica pete godine Pravnog fakulteta u Splitu. Vi\u0161e se ne bavim glazbom, ali mogu re\u0107i da je tih deset godina, koliko je trajala moja glazbena naobrazba, umnogome obilje\u017eila cijeli moj \u017eivot. Prije svega, u klju\u010dnim trenutcima mog odrastanja u\u010dila me odgovornosti i upornosti bez kojih uspjeh ni u jednom podru\u010dju \u017eivota nije mogu\u0107. Zbog glazbe, a na primjeru mojih roditelja, nau\u010dila sam kako je bitna \u017ertva i odricanje za dobrobit svog djeteta, koji su me \u0161est godina vozili na sate klavira. Ono \u0161to je najljep\u0161e jest da glazba na neki svoj poseban na\u010din povezuje ljude, te su mi iz tih vremena ostala divna prijateljstva koja traju i danas.<\/p>\n

Diana Marinkovi\u0107, Stelina i Dorina mama<\/strong>
\nDjeca su puno nau\u010dila i stekla jedno pozitivno iskustvo kojim \u0107e se sigurno koristiti ne samo jednom u \u017eivotu. Osjetile su prvu tremu na javnom nastupu, duh natjecanja, kako biti \u0161to bolje u onom \u0161to rade. Ne samo \u0161to su nau\u010dile puno toga, ve\u0107 su imale priliku posjetiti kazali\u0161ne predstave i razne koncerte koje bez potpore Glazbene \u0161kole sigurno ne bi posje\u0107ivale.
\nGlazbena im je \u0161kola dala dobru glazbenu podlogu, jer su nakon nje s lako\u0107om svladale gitaru, mandolinu i bubnjeve te svirale u orkestru, kao i pjevale u zboru.<\/p>\n

Stoga hvala Glazbenoj \u0161koli Bo<\/em>l \u0161to je uop\u0107e pru\u017eila priliku mojoj, ali i drugoj djeci, glazbenu naobrazbu te srda\u010dno preporu\u010dujem svima koji imalo dvoje: upisati djecu ili ne? U\u010dinite to, ne\u0107ete po\u017ealiti!<\/p>\n

Vicko Novak, prof.<\/strong>
\nMojim dolaskom otvorila se mogu\u0107nost upisa djece zainteresirane za u\u010denje gitare. Odaziv je bio veoma dobar i djeca su s veseljem dolazila na nastavu te su bili vrlo vrijedna i radna. Te sam godine tri u\u010denika poveo na natjecanje \u201eDaleki akordi\u201c odr\u017eano u Makarskoj (Danijelu Matuli\u0107, Maru Okma\u017ei\u0107 i Zrinku Eterovi\u0107). Ovo naro\u010dito spominjem jer je rijetkost da se u\u010denike prvog razreda vodi na natjecanje, ali djeca su bila vrijedna i nadarena te su svi u toj dobi dobili nagrade.
\nNa\u017ealost, idu\u0107e \u0161kolske godine morao sam oti\u0107i na drugu du\u017enost \u0161to i danas \u017ealim \u0161to nisam nastavio raditi s tako divnom djecom.<\/p>\n

Valentina Eterovi\u0107, Jurina mama<\/strong>
\nGospo\u0111a Jadranka Neja\u0161mi\u0107 uvijek je bila na raspolaganju, stalno u toku i s velikim entuzijazmom poku\u0161avala djeci pru\u017eiti i omogu\u0107iti sve \u0161to je mogla kako se ne bi osje\u0107ala zakinuti ni s \u010dim pred svojim kolegama i vr\u0161njacima iz drugih glazbenih \u0161kola. Tako se u vi\u0161e navrata organizirano odlazilo na kazali\u0161ne predstave u HNK u Splitu gdje su djeca u\u017eivala u baletnom programu ili najljep\u0161im arijama iz najpoznatijih opera. Uz razna dru\u017eenja, organizirane koncerte, i u Bolu, Postirima i Supetru i u mati\u010dnoj \u0161koli u Splitu, djeca su rasla u mlade budu\u0107e glazbenike, otvarali su im se vidici, postajala su bogatija za nova iskustva i stjecala tako vrijedno samopo\u0161tovanje. Svaki organizirani koncert (bo\u017ei\u0107ni, uskrsni, pod maskama, sve\u010dani, zavr\u0161ni), i jo\u0161 mnogo njih, nikada nikoga nije ostavio ravnodu\u0161nim.<\/p>\n

Mirjana Solja\u010di\u0107, studentica psihologije<\/strong>
\nGlazbena \u0161kola otvorila mi je mnoga vrata, a prva od njih bilo je sviranje u crkvi.
\nNa to sam gledala kao na spajanje dvaju va\u017enih aspekata u svom \u017eivotu, na logi\u010dan nastavak glazbene naobrazbe, kao i na dobar doprinos zajednici u kojoj \u017eivim i odrastam. Po\u010detak sviranja na jutarnjoj nedjeljnoj misi i vo\u0111enje zbora nisu bili nimalo laki zadatci. Lagala bih kad bih rekla da nisam razmi\u0161ljala o odustajanju, vo\u0111ena \u017eeljom za \u017eivotom jednog djeteta koje jo\u0161 nije sa svih strana rastrgano obvezama. Me\u0111utim, s vremenom sam primijetila promjene na sebi, postala sam samopouzdanija i svjesnija svojih glazbenih sposobnosti. Po\u010dela sam uvi\u0111ati va\u017enost sviranja na misnim slavljima, ne samo zbog sebe, nego i zbog drugih vjernika kojima je moje sviranje i pjevanje zna\u010dilo, mijenjalo raspolo\u017eenje, povezivalo ih s Bogom. Bila sam neizmjerno sretna da radim promjenu \u2013 netko \u0107e re\u0107i malu \u2013 ali meni najve\u0107u na svijetu. Osoba zbog koje sam najvi\u0161e ustrajala dalje u sviranju bio je moj pokojni nono Dinko koji me nakon svake nedjeljne mise do\u010dekivao ispred \u017eupne crkve zagrljajem punim ponosa, \u010dak i kad nisam briljirala.<\/p>\n

Sljede\u0107i veliki korak bio je priklju\u010divanje velikomu \u017eupnom zboru. Ministriraju\u0107i na oltaru, uvijek sam se divila rasko\u0161nom pjevanju te sam jedva \u010dekala svojim glasom tome pridonijeti. Marijana i ja vrlo smo se brzo uklopile u zbor te uskoro preuzele njegovo vodstvo. To su bile \u010detiri predivne godine u kojima sam mnogo nau\u010dila, okru\u017eena predivnim i talentiranim \u017eenama. Veliku podr\u0161ku i pomo\u0107 pru\u017eali su nam Vinko i padre Damir koji su uvijek bili tu za nas, kad je trebalo i kad nije, preuzev\u0161i uloge najboljih prijatelja, mentora, bra\u0107e, o\u010deva.<\/p>\n

Ni\u0161ta od toga ne bi bilo mogu\u0107e bez glazbene \u0161kole. Tamo sam nau\u010dila va\u017enost svakida\u0161njeg rada, discipline, i na kraju krajeva, same glazbe koja je postala neizostavan dio mog \u017eivota. Glazbena \u0161kola i \u0161est godina provedenih u njoj usmjerile su moj \u017eivot te me izgradili, a svojim prvim ljubavima \u2013 klaviru i velikomu \u017eupnom zboru \u2013 i dalje se uvijek rado vra\u0107am.<\/p>\n

Franka Cvitani\u0107, studentica geodezije<\/strong>
\nStarije u\u010denice iz Glazbene \u0161kole: Marijana Arbuni\u0107 i Mirjana Solja\u010di\u0107, uz natjecanja i koncerte u sklopu nastave, svirale su i u \u017eupnoj crkvi u Bolu \u010diji sam zbor poha\u0111ala. Na njihov upit i moju \u017eelju uklju\u010dili su me u misno sviranje ve\u0107 s jedanaest godina. Do srednjo\u0161kolskog uzrasta one su mi bile mentori zbog kojih sam uspje\u0161no samostalno preuzela vo\u0111enje zbora u tijeku nedjeljnih misa i ostalih crkvenih obreda u Bolu.<\/p>\n

Marina Lali\u0107, studentica<\/strong>
\nZahvaljuju\u0107i glazbenoj \u0161koli, ostvarila sam temelje za sviranje bilo kojeg instrumenta. Svirala sam mandolinu u mandolinskom orkestru. Nakon zavr\u0161etka glazbene \u0161kole po\u010dela sam svirati u crkvi gdje sam do\u017eivjela neopisivo sretne trenutke.
\nZbog toga \u0107u vje\u010dno biti zahvalna glazbenoj \u0161koli i profesorima \u0161to su mi prenijeli znanje i iskustva koja se ne mogu lako zaboraviti, ne samo o glazbi nego i o \u017eivotu.<\/p>\n

Vojka Kati\u0107, zbora\u0161ica<\/strong>
\nKad non je j\u020d\u0161 kak\u020d d\u012bt\u0205 du\u00f5\u0161o n\u0201\u0161 sad\u00e3\u0161nji ma\u0205stro V\u0129nko, \u0215vik nos je p\u0215no po\u0161tov\u00f4 i u sv\u0205mu b\u00ee pri r\u016bc\u0209, a t\u00e3ko je i do dan\u00e3\u0161njega d\u00f4na. Vu\u00f4n non je b\u00ee zv\u012bzd\u0201 \u201evodilja\u201c koj\u0201 i dan\u0201s priko svoj\u0129h n\u00e3sljednicih v\u020ddi n\u0201\u0161 zb\u00f4r.
\nOl kal je du\u00f5\u0161la u Bu\u00f4l gl\u0201zbena sk\u0215la, u cr\u0129kvu je sv\u0205 \u017e\u0209vnulo, sv\u0205 post\u00e3lo vesel\u0209je. Sv\u0209 koj\u00ee su pr\u00ee sv\u012br\u00e3li su \u0215marli. Da n\u012bs\u0215 du\u00f5\u0161li ml\u00f5di, b\u00eele bi s\u00f4mo m\u00f5le m\u0209se, b\u0205z p\u0209smie. Nad\u00e3sve tr\u0129bomo nagl\u014ds\u0209t, \u010da s\u00f4n v\u0205\u0107 r\u0205kla, da n\u00f5s st\u00f5re \u0215vik p\u0215no po\u0161t\u0129vodu, a t\u020d je, na \u017e\u00e3luost, u dan\u00e3\u0161nje vr\u00eeme p\u0215no r\u00eetko. Vr\u0129didu sv\u0205 p\u020dhvale, nek\u0201 tak\u020dve ost\u00e3nu i d\u00e3je i n\u0209kad se za t\u020d ni\u1ebd\u0107edu pok\u00e3jot.
\nJ\u00f5 \u0209mom b\u0201rzo osandesi\u1ebdt g\u020ddi\u0161\u0107, p\u0215no njin f\u014dl\u0201!<\/p>\n

Padre Ivo<\/strong>
\nZahvaljuju\u0107i ovoj \u0161koli, cijela plejada svira\u010dica i svira\u010da svojim je sviranjem i pjevanjem obogatila na\u0161a liturgijska slavlja. U crkvi su svirali sa zanosom i velikim uspjehom: Vinko Karmeli\u0107, Ivana Buljan, Marija Oki\u0107, Mia Dubrav\u010di\u0107, Mirjana Solja\u010di\u0107, Marijana Arbuni\u0107, Franka Cvitani\u0107, Marina Lali\u0107, Antonia Kati\u0107, Stela i Dora Marinkovi\u0107, Mia Piv\u010devi\u0107 i Lucija Ivi\u010di\u0107. Ve\u0107 je u samostanskoj crkvi na orguljama po\u010deo svirati i Mlado Karmeli\u0107.<\/p>\n

Godinama se u samostanskoj crkvi odr\u017eava zavr\u0161ni godi\u0161nji koncert na\u0161e Glazbene \u0161kole. Kad sam se poslije dvanaest godina 2012. iz Dubrovnika vratio u Bol, upravo svira\u010dice na crkvenim slavljima i pomla\u0111eni zbor, a za Veliki tjedan mje\u0161oviti zbor, ono je najljep\u0161e \u0161to me je do\u010dekalo (sve pod duhovnim vodstvom maestra Vinka Karmeli\u0107a).<\/p>\n

Zahvalni smo spomenutim orgulja\u0161icama i orgulja\u0161ima, ponosimo se njima i \u017eeljeli bismo da se i ubudu\u0107e jo\u0161 vi\u0161e djece uklju\u010di u glazbenu \u0161kolu, a svojim predanim sviranjem i vo\u0111enjem crkvenog pjevanja neka budu radost i ponos na\u0161e \u017eupe i Bola.<\/p>\n

Maja Novak, prof.<\/strong>
\nKroz na\u0161u \u0161kolu pro\u0161ao je veliki broj djece, od kojih su neki danas uspje\u0161ni mladi ljudi: psiholozi, arhitekti, pravnici, profesori, ekonomisti, lije\u010dnici\u2026 koji svatko na svom podru\u010dju doprinosi dru\u0161tvu. Neki studiraju i spremaju se to postati. Posebno sam ja ponosna, a i svi mi, na\u0161im Vinkom Karmeli\u0107em, jednim od mojih prvih u\u010denika, danas profesorom teorijskih predmeta na Glazbenoj \u0161koli Pavla Markovca u Zagrebu. Njegove uspjehe, priznanja te doma\u0107e i inozemne nagrade u glazbeno-pedago\u0161koj i koncertnoj aktivnosti te\u0161ko je ovdje nabrojiti. S rado\u0161\u0107u svi pratimo i i\u0161\u010dekujemo svaki njegov novi uspjeh. Rad Vinka Karmeli\u0107a krasi visoka glazbena profesionalnost, upornost i skromnost. Toplo se nadam da \u0107e netko od sada\u0161njih polaznika Bolske glazbene \u0161kole krenuti Vinkovim putem.<\/p>\n

Mi\u0161ljenje prof. Jak\u0161e Zlatara<\/strong> da ovakvu monografiju nema niti jedna glazbena \u0161kola kao ni jedna od \u010detiri muzi\u010dke akademije u Hrvatskoj velika pohvala je knjizi.<\/p>\n

Du\u0161u su nam razgalili mladi bolski glazbenici Ema Tomi\u0107 i Mlado Karmeli\u0107<\/strong>, a od vrhunskog muziciranja mladih virtuoza Tomislava Damjanovi\u0107a<\/strong>, studenta diplomskog studija na Hochschule f\u00fcr Music Franz Liszt u Weimaru, dobitnika Rektorove nagrade zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, te niza prvih i posebnih nagrada na doma\u0107im i me\u0111unarodnim natjecanjima i Filipa Mi\u0161kovi\u0107a,<\/strong> studenta 1. godine Muzi\u010dke akademije u Zagrebu, dobitnika preko 40 prvih nagrada na gitaristi\u010dkim natjecanjima u domovini i inozemstvu kao i pet Oskara znanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, zastajao je dah. \u017dupni zbor pod ravnanjem maestra Vinka Karmeli\u0107a zaokru\u017eio je slavljenje knjige Bolskom kolendom.<\/p>\n

U knjigu ‘Bolski glazbeni spomenar, 1996. \u2013 2017.’ utkano je dvadeset godina moje bezuvjetne ljubavi prema svoj djeci koja su poha\u0111ala bolsku Glazbenu \u0161kolu, svim profesorima koji su im prenijeli svoje znanje, suradnicima i dobrotvorima koji su na razne na\u010dine skrbili o radu \u0160kole kao i dvije godine sakupljanja, odabira, uno\u0161enja i sistematiziranja gra\u0111e.<\/em>
\nPosvetila sam je mojima najmilijima: Bo\u017ei, Neri, Petru i mom malom Karlu.<\/em>
\nKad se rodila ideja za pisanjem knjige, dileme tko \u0107e je dizajnirati nije bilo. Nera je s rado\u0161\u0107u prihvatila, stru\u010dno grafi\u010dki oblikovala i bogato opremila. Zahvalan sam joj na zajedni\u010dkom stvaranju.<\/em><\/p>\n

Hvala svima koji su svojim pisanim osvrtom i fotografijama obogatili knjigu, suradnicima u istra\u017eivanju bolske glazbene povijesti, nadasve padru Ivi Plenkovi\u0107u i gospodinu Ivanu Armandi, gospo\u0111i Katarini Drpi\u0107 na akcentuaciji teksta, Mariji Toma\u0161 na pripremi fotodokumentacije. Hvala Op\u0107ini Bol na financijskoj potpori.<\/em><\/p>\n

Hvala svima koji su doprinijeli stvaranju i radu Glazbene \u0161kole Josipa Hatzea Podru\u010dne osnovne glazbene \u0161kole ‘Bol’.<\/em>
\nPosebno hvala biv\u0161em ravnatelju Glazbene \u0161kole Josipa Hatzea Gordanu Sladoljevu, velikom vizionaru i vrhunskom pedagogu, na prihva\u0107anju prijedloga i utemeljenju \u0160kole, svim profesorima koji su utkali svoje znanje i glazbene vje\u0161tine u naobrazbu na\u0161e djece, nadasve Maji Novak, prof. solfeggia, \u010dvrstom stupu na\u0161ega glazbenog hrama, na kontinuiranome savjesnom i stru\u010dnom radu tijekom gotovo svih godina postojanja \u0160kole, Op\u0107ini Bol na potpori koja je dragocjena za kvalitetno odvijanje nastave, opstanak i rad \u0160kole, svim u\u010denicima koji su nam darovali obilje glazbene radosti, nadasve onima koji su svojim sviranjem i vo\u0111enjem crkvenog zbora obogatili bogoslu\u017eje u na\u0161im crkvama. Oni su najdragocjeniji doprinos \u0160kole zajednici, dovoljno velik i dostatan za opravdanost njezina utemeljenja.<\/em><\/p>\n

Plan je na\u010delnika \u0160kolu trajno smjestiti u Dom kulture nakon ure\u0111enja tavana. Prijedlog treba dobro razmotriti, postoji i bolje rje\u0161enje.<\/em><\/p>\n

Bez obzira gdje \u0107e novi bolski hram glazbene umjetnosti biti kona\u010dno smje\u0161ten, neka novim generacijama nadarene djece bude vrelo zvonke radosti. Neka ga osim klavirskih ispune zvuci i drugih instrumenata, a djece neka je uvijek dostatno za cijeli orkestar. Neka \u201ebiserna ogrlica\u201c koju ni\u017eu vrijedni crkveni orgulja\u0161i i zborovo\u0111e sjaji sve ja\u010dim sjajem, a na\u0161e svete mise budu jo\u0161 sve\u010danije. Neka u vremenu poljuljanih kriterija bude oaza visokih estetskih, obrazovnih i moralnih vrijednosti, uzor i izvor stru\u010dnog usvajanja glazbenih znanja i vje\u0161tina. Neka je rasadnik profesionalnih glazbenika koji \u0107e u njemu na\u0107i svoj cjelo\u017eivotni posao grade\u0107i i stvaraju\u0107i humanije dru\u0161tvo i doprinose\u0107i kulturnomu, odgojnom i duhovnom napretku na\u0161eg Bola.<\/em><\/p>\n

Knjigu su na dar dobili svi u\u010denici, profesori i dobrotvori Glazbene \u0161kole Josipa Hatzea Split Podru\u010dne glazbene \u0161kole Bol, suradnici na knjizi kao i svi bolski glazbenici, amateri i profesionalci.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jadranka Neja\u0161mi\u0107: Bolski glazbeni spomenar,1996. \u2013 2017. Grafi\u010dko oblikovanje: Nera Neja\u0161mi\u0107 Kozina Nakladnik: Op\u0107inska knji\u017enica Hrvatska \u010ditaonica Bol   Bolski glazbeni spomenar, 1996. \u2013 2017. je monografija o dvadesetogodi\u0161njem radu Glazbene \u0161kole Josipa Hatzea Split Podru\u010dne osnovne glazbene \u0161kole BolPro\u010ditaj vi\u0161e…<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":2189,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[8],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2159"}],"collection":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2159"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2159\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2193,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2159\/revisions\/2193"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2189"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}