{"id":414,"date":"2017-08-31T09:16:04","date_gmt":"2017-08-31T07:16:04","guid":{"rendered":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/?p=414"},"modified":"2025-12-19T12:26:04","modified_gmt":"2025-12-19T11:26:04","slug":"terra-croatica-brocko-blogo","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/?p=414","title":{"rendered":"Terra Croatica \u2013 Bro\u0161ko blogo: Starosjedioci Iliri"},"content":{"rendered":"

U drugom tisu\u0107lje\u0107u pr. Krista indoeuropski su Iliri sa sjevera i sjeveroistoka Europe do\u0161li na Balkanski poluotok. Gr\u010dki pisac Apolodor zapisao je da je njihov praotac bio Illiros, sin kralja Kadma i njegove \u017eene Harmonije. U 13. st. pr. Kr. zauzimali su \u010ditavo jadransko primorje.<\/p>\n

Jedno njegovo plemena \u2013 Delmati ili Dalmati,<\/strong> koje je dalo ime anti\u010dkoj rimskoj provinciji Dalmaciji, u povijesnom razdoblju bron\u010danog i \u017eeljeznog doba obitavalo je i na Bra\u010du.
\u017divjeli su u utvr\u0111enim naseljima – gradinama<\/strong> na brdima, bre\u017euljcima i gorskim hrbatima, uz izvore vode i rubove oto\u010dkih dolaca. Nastambe su gradili tehnikom suhozida,<\/strong> bile su pokrivene slamom ili blatom, mo\u017eda i kamenim plo\u010dama, imele su samo jednu prostpriju s ognji\u0161tem. To su bile male okrugle i kvadrati\u010dne ku\u0107e bez prozora, samo s vratima. Po uzoru na Grke, oko njih su gradili zidine od velikih kamenih blokova. Najbolje o\u010duvana gradina je u \u0160kripu. Jedna se nalazi na brdu Ko\u0161tilo iznad Bola. Najvi\u0161e ih ima oko Gornjega Humca.<\/p>\n

Izvornih ilirskih pisanih dokumenata nema,<\/strong> ne znamo kako su sebe nazivali. Grci su nadjenuli naziv Iliri svim plemenima s kojima su se susreli od Albanije do Istre.<\/p>\n

Nekoliko je osnovnih privrednih grana na kojima se zasnivao gospodarski \u017eivot Ilira u prapovijesno doba. Me\u0111u njima posebno je mjesto imala zemljoradnja.<\/strong> Osnovna je kultura bila p\u0161enica, a onda je\u010dam, proso i mahunarke, bob, gra\u0161ak i le\u0107a. Za obra\u0111ivanje zemlje upotrebljavali su ko\u0161tane motike (obi\u010dno od jelenjeg roga). Ipak su bili izrazito sto\u010darsko pleme.<\/strong> Njihovo ime delme zna\u010di na albanskom ovca.<\/strong> Bili su visoki, tamnokosi i tamnih o\u010diju. Anti\u010dki pisci ih spominju i kao iskusne pomorce, gusare, trgovce, ratnike i lovce.<\/strong><\/p>\n

Tako\u0111er su bili vje\u0161ti u izradi zlatnog, srebrnog i bron\u010danog nakita.<\/strong>
Od ukrasnih predmeta najzna\u010dajnije su fibule (kop\u010de). Nosili su dijademe, ukrasne kop\u010de, rasko\u0161ne pektorale, prstenje, ukrasne igle, narukvice, ogrlice, naj\u010de\u0161\u0107e napravljene od niza zrna jantara ili raznobojnog stakla, ali i od bronce.<\/p>\n

Osim nakitom, tijela su ure\u0161avali raznobojnim \u0161arama. Rado su se i tetovirali.<\/strong><\/p>\n

Narodna medicina, zasnovana na upotrebi ljekovitih biljaka, bila je kod Ilira jako razvijena. Osim te racionalne, na iskustvu zasnovane medicine, ra\u0161irena je bila i magijska. Najpoznatija me\u0111u ljekovitim biljkama bila je perunika, u anti\u010dko doba poznata pod imenom Iris Illyrica<\/strong>. Osu\u0161eni podanak perunike zacjeljuje \u010direve, uspavljuje, lije\u010di glavobolju, a samljeveni pomije\u0161an s medom izaziva poba\u010daj. Zbog ugodna mirisa slu\u017ei i za pripravljanje raznih miomirisa. Prah irisa, pomije\u0161an s nekim drugim tvarima, slu\u017eio je za pripravljanje tableta koje su otmjene rimske gospo\u0111e nosile nanizane oko vrata kako bi prekrile neugodan zadah znoja. Osu\u0161eni podanak objesio bi se djeci oko vrata kad su im nicali zubi\u0107i. Taj se obi\u010daj sa\u010duvao u nekim na\u0161im krajevima sve do danas. Ona i danas ima svoja stani\u0161ta oko Gornjega Humca.<\/strong><\/p>\n

Pokojnike su sahranjivali u zgr\u010denom polo\u017eaju. \u017dene su se pokapale s nakitom, mu\u0161karci s oru\u017ejem.<\/strong> Grob je bio obilje\u017een velikom gomilom kamenja, a njezina veli\u010dina svjedo\u010dila je o ugledu pokojnika. Svaki \u010dlan zajednice bi na grob ostavio po jedan kamen. Na Bra\u010du su evidentirane 243 prapovijesne gomile.<\/strong> To su za Ilire bila pobo\u017ena, obredna mjesta na kojima su prinosili \u017ertve, odr\u017eavali plemenske zborove, su\u0111enja i vra\u0107anja. Nisu podizali hramove svojim bo\u017eanstvima.<\/strong>
Gomile su slu\u017eile i kao osmatra\u010dnice okolnog prostora i kao zaklon od udara vjetra pastirima.<\/p>\n

U blizini crkve sv. Mihovila nalazi se velika ilirska grobna gomila (promjer 25 m, visina 4.5 m) u kojoj su srednjovjekovni grobovi.
Crkva je izgra\u0111ena u 12. st. Unutar ozidanog dvori\u0161ta nalazi se srednjovjekovno groblje. Za suhozid oko groblja kori\u0161teno je kamenje s ilirske gomile.<\/p>\n

Vjerovanje<\/strong>
\u0160tovali su boga Sunca, kult zmije i mjeseca. Bog zla kod Delmata bio je crni nebeski zmaj. Vjerovali su da za vrijeme pomr\u010dine pro\u017edire Sunce i Mjesec. Bojali su se pogledati u zvijezde da ne umru, a za vrijeme pomr\u010dine padali su u kolektivni delirij udaraju\u0107i u metalne kante, a mnogi bi po\u010dinili kolektivno samoubojstvo vjeruju\u0107i u skori smak svijeta. Bojali su se zla pogleda koji je mogao ureknuti ili ubiti.<\/p>\n

Odje\u0107a<\/strong>
\u017dene:<\/strong> Tri standardna elementa: donja haljina (hiton)<\/strong> duga do stopala ili do ispod koljena, gornja haljina i ogrta\u010d.
Donja haljina je imala duge rukave, nije se mnogo razlikovala od mu\u0161ke duge ko\u0161ulje. Ponekad se odijevala samo ta haljina, posebno djeca, ali se obi\u010dno iznad odijevala jo\u0161 jedna bez rukava koja se na ramenima pri\u010dvr\u0161\u0107ivala kop\u010dom. Ona bi se u struku potpasala, tako da je gornji dio padao preko pojasa. Taj dio bi se ponovo opasao.
Ogrta\u010d s kapulja\u010dom spominju anti\u010dki pisci i nazivaju ga cucullus liburnicus.<\/strong>
Drugi tip haljine je u struku bio rezan tako da je gornji dio bio gladak, a donji naboran i zvonolik (nosile su ga rimske nimfe, sa\u010duvan je kod Albanaca) .
Marama nije bila vezana, krajevi su slobodno padali, nosile su se i velike marame, kao plet, koje su pokrivale i le\u0111a.
Nosile su i razne vrste kapa, odnosno marame koje su se vezivale oko glave, o njih su vje\u0161ani razni bron\u010dani privjesci (apotropejsko zna\u010denje \u2013 za\u0161tita od uroka).
Mu\u0161karci:<\/strong> ko\u0161ulja, haljina duga (hiton), rje\u0111e kratka, je sli\u010dna rimskoj tunici, ali je imala \u0161iroke rukave i bila je krojena u dva dijela, na ramenima pri\u010dvr\u0161\u0107ena s jednom ili dvjema kop\u010de, obi\u010dno u struku opasana, ali ponekad je slobodno padala \u2013 prototip dalmatike. Ponekad se nosio i ogrta\u010d na desnom ramenu zakop\u010dan fibulom.
Noge su bile gole ili su se nosile duge, pojasom vezane hla\u010de, koje su se prema stopalu su\u017eavale, ali su ih nosili jako rijetko. Opanke su bile napravljene od jednog komada ko\u017ee koji se zavrnuo prema nozi i vezivao remen\u010di\u0107ima, drugi tip je bio samo potplat i niz remen\u010di\u0107a koji su se pri\u010dvr\u0161\u0107ivali za nogu. Kapa, sto\u017easta, ko\u017ena ili vunena.
Zimska je odje\u0107a bila vunena, ljetna platnena, boja prirodno bijela (pretpostavljamo).<\/p>\n

Scena svakodnevnog \u017eivota i obi\u010daja Ilira snimljena je na lokalitetu<\/strong> Lokve<\/strong>, pored dvije velike lokve od kojih je jedna slu\u017eila za sto\u010dnu \u00a0a druga za ljudsku upotrebu. Iz ove druge su stanovnici Humca sve do nedavna nosili vodu svojim ku\u0107ama. Zadivljuju\u0107a je \u010dinjenica da su iz nje i Iliri uzimali pitku vodu. Vjekovi me\u0111u stanovni\u0161tvom povezani vodom!<\/p>\n

Scena obreda i vjerovanja Ilira snimljena je na vrhu brda<\/strong> Brkata kod Gornjega Humca<\/strong>, na najve\u0107oj ilirskoj gomili na Bra\u010du, opsega 160 m, a visine 8 m.
Ispod tie gomilie, judi moji, veliko je crikva sa zlotnin zvonon obi\u0161enin na zlotnuoj griedi.
I danas ga se mo\u017ee \u010dut, virujete mi, zvoni da ga je milina slu\u0161ot, kada rebatije \u010duje ga se sve do onega \u0161koja.<\/em>
Veleti pohlepnika tilo ga je ukrest, razgar\u010doli su kamienje, a ono se je vra\u0107olo nose.
Sve ono \u010da bi oni po donu otkopali, duhovi pokuojnih bi no\u0107u zatarpali, sve tako doklen ne bi odustali.<\/em><\/p>\n

Statisti <\/strong>su bili stanovnici Gornjega Humca u dobi od pet do sedamdesetpet godina.
Ivica \u0160\u010depanovi\u0107, Dragan Vodanovi\u0107, Sini\u0161a, Romana, Vid i Niko Lu\u010di\u0107 Lav\u010devi\u0107, Vinka Dragi\u010devi\u0107, Vesna Brizi\u0107 i Nives Brizi\u0107, Ivica Jurun, Lea Zebi\u0107 (svi iz Gorenjaga Humca), Tea Bogunovi\u0107 i Frane Mladineo (iz Bola).<\/p>\n

Uz ljude, na sceni bile su i \u017eivotinje: stado ovaca, janjci, dvije koze, konj, pas i zec.<\/p>\n

Izrada kostima: Mirjana Bi\u017eaca
Izrada nakita: Ivica Ni\u017eeti\u0107
Scenu i kostime osmislila: Jadranka Neja\u0161mi\u0107<\/span><\/p>\n

Snimio: \u0160ime Strikoman
Dronom upravljao: Tino Pavi\u0161i\u0107<\/p>\n

Zahvala na stru\u010dnim savjetima:\u00a0 dr. sc. Vedranu Barbari\u0107u i\u00a0 gosp. Damiru Kli\u0161ki\u0107u, ravnatelju Arheolo\u0161kog muzeja u Splitu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\"Ova<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"Ova<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n
<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U drugom tisu\u0107lje\u0107u pr. Krista indoeuropski su Iliri sa sjevera i sjeveroistoka Europe do\u0161li na Balkanski poluotok. Gr\u010dki pisac Apolodor zapisao je da je njihov praotac bio Illiros, sin kralja Kadma i njegove \u017eene Harmonije. U 13. st. pr. Kr.Pro\u010ditaj vi\u0161e…<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":419,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,8],"tags":[25,26,47,50],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/414"}],"collection":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=414"}],"version-history":[{"count":25,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/414\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4881,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/414\/revisions\/4881"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/419"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/hrvatska-citaonica-bol.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}