Knjižnica se smjestila u tijesnom prostoru utvrđenog gotičkog ljetnikovca uz more, s kraja XV. i početka XVI. stoljeća. Na njemu se ističu slomljeni lukovi prozora s lijepim kamenim biforama s kojih puca pogled na Hvarski kanal i Vidovu goru, najviši vrh jadranskih otoka. Ljetnikovac je izdvojen primjerak kasnog gotičkog graditeljstva na Braču.
Zgrada gotičkog ljetnikovca s biforama i cvijećem neće ostati nezapažena čak ni onim turistima koji u hotelima nisu primijetili obavijest na svom jeziku o ponudi literature na stranim jezicima u mjesnoj knjižnici. Zasigurno će ući u lijepi kameni atrij s brončanim poprsjima hrvatskih pisaca: Vladimira Nazora, Ivana Gundulića i Ive Ćipika i neće moći odoljeti višejezičnom natpisu koji ih upućuje na knjižnicu.
POVIJEST GOTIČKOG LJETNIKOVCA
Sred južne obale Brača, na morskoj hridini u Bolu sagrađena je prostrana kuća gotičkog stila, koja je skoro zaboravljena, iako se ističe po svom položaju i značenju.
Ništa se o njoj pouzdana ne može reći. Ni tko ju je, ni kada sagradio, jer joj nisu uklesali ni lozinku, ni godinu izgradnje, niti postavili grb, sa kojima su se dičile mnoge kuće i palače ovog stila. Tek njen stil, kasna gotika, odava da je sazidana krajem 15. ili počekom 16.stoljeća.
U katastralnoj mapi Bola iz 1833. godine zabilježeno je da pripada Franu Lode, ali Lodetovići nisu stara bolska obitelj, spominju se tek početkom 17. stoljeća, dakle više od stotinjak godina kasnije od gradnje ljetnikovca. Iz mape je vidljivo da je pred pročeljem uz jugozapadni ugao imala otvoreno stepenište, ali to joj bijaše vjerojatno kasnije nadodano. Sve do početka 20. stoljeća bijaše viša, a u opisu čestica spomenute mape zabilježeno je da je bila dvokatnica, ali je već tada bila trošna i nenastanjena, pa je stoga i služila samo kao skladište. Ribarska zadruga ju je kao takvu 1910. godine preuredila. Snizili su je, preuredili, opkolili obalnom cestom odijelivši je od mora, do kojeg je prije dopirao njen istočni zid. Pri tomu su okrnjili njen ugao i ugrozili joj čvrstoću. Ipak njena jezgra je sačuvana. Na južnom pročelnom zidu još je ostala osnovna kompozicija prvog kata, sa vitkom gotičkom biforom u sredini, uz koju su kameni prstenovi i dvije monofore istog stila.
Arhivska će građa možda jednom i utvrditi prvotne vlasnike, pa i otkriti poneke odraze povijesnih zbivanja, koji odjeknuše i u ovoj kući. Tjeskobe pošasti i ratova prodrle su i u njene sobe, u njenom dvorištu čule su se strahote turskih progona i očaj hercegovačkih i poljičkih izbjeglica, kroz njene ogivalne prozore odsjevao je u mračnim noćima plamen Ivanićeve bune sa susjednih hvarskih sela, čuo se žamor najamničke vojske, koje je prodivur Giustinian bio okupio u Bolu ljeti 1512. godine, da uguši taj ustanak. Ali jugovina kao da je raznjela sve te doživljaje opustjele kuće i nama ne preostaje nego da je nijemu uokvirimo u suhoparni okvir krhkog znanja i struke, koja kuša da oživi i valorizira stara i zapuštena zdanja. [Brački zbornik 3, str. 66-74, 1957.]
