U pozdravnom govoru Jadranka Nejašmić rekla je: “Srdačno vas pozdravljam večeras u Crkva Gospe Milosne čiji temelji pamte bračkog, možda čak bolskog, dominikanca Dominika Prodića, priora dominikanskog samostana sv. Križa na Čiovu, prvog u provinciji Dalmaciji, i njegovog svećeničkog subrata Alberta, koji su na poziv Boljana došli 1475. godine odrediti mjesto gradnje ovoga samostana.
Znalački odabrali su oni ovo mjesto na poluotoku Glavici, čiji slojevi su već tada bili poviješću pritrujeni.
Župna crkva sv. Ivana i Teodora bila je u neposrednoj blizini, isto kao Palatio episcopatus, ljetnikovac hvarsko-bračkog biskupa, u kojem je 1184. godine nastala Povaljska listina, krsni lista otoka Brača, kako je nazvao akad. Petar Šimunović, najstariji sačuvani dokument pisan hrvatskom ćirilicom. Ništa manje važna bila su i dva izvora pitke vode u blizini.
Večeras smo se okupili da bi nam o tome govorio i osvijestio nam važnost ovog lokaliteta i ovog dijela bolske povijesti dr. sc. Radoslav Bužančić. S njegovim predavanjem započeli smo proslavu 550. obljetnice dolaska dominikanaca na ove hridi i početak izgradnje samostana.
Povijest bolskog samostana je povijest jednog vjerskog, duhovnog i društvenog središta oko kojeg su se okupljala pokoljenja da u njemu traže razumijevanje, utjehu, zaštitu, potporu i dobrotu. To je povijest Bola kojemu je samostan pripadao, povijest Brača i susjednih otoka i otočana kojima su dominikanci nosili svjetlo, istinu i ljubav. To je višestoljetna povijest ljudi kojima su dominikanci povjeravali svoje brige i tegobe, s njima dijelili dobro i zlo, životne patnje i radosti, napisao je padre Hinko Kraljević.
Dubok temelj i još dublji korijen zbivanja ljudskih, kako bi rekao Nazor.
Dominikanci odgojitelji i profesori u ovoj gimnaziji dali su hrvatskom narodu mnogo mladih intelektualaca. Mnogi među njima su se istakli na raznim područjima kulturnog i umjetničkog djelovanja, filozofiji, teologiji, povijesnim i prirodnim znanostima.
Zatvaranje gimnazije smatram jednim od najvećih kulturocida u bolskoj povijesti iako je otvaranje državne meni osobno i cijelome mjestu donijelo mnoge dobrobiti.
Prilika mi je večeras, u ime Boljana i svih stanovnika našega mjesta, zahvaliti ocima dominikancima na svemu dobrom koje smo od njih primili, koje su za nas učinili i čine još i danas.
Od poznate nam godine 1512. do danas Bol je dao 79 svećenika dominikanaca. Padre Anselmo Radić posljednji je 2006. pokopan na bolskom groblju. Molimo Svevišnjeg za milost da se zublja sv. Dominika ponovo rasplamsa.”
Vrlo nadahnuto i znanstveno utemeljeno, pred puno crkvom zainteresiranih Boljana i gostiju, govorio je dr. sc. Radoslav Bužančić o složenim povijesnim okolnostima i događanjima tijekom kojih je nastalo antičko naselje na bolskom poluotoku Glavici, o još uvijek neistraženim temeljima crkve sv. Marije Milosne koji kriju, vjeruje on, benediktinski samostan, o Palatio Episcopatus, ljetnikovcu hvarsko-bračkog biskupa, u kojem je 1184. godine nastala Povaljska listina, najstariji sačuvani dokument pisan hrvatskom ćirilicom, o srednjovjekovnom kastrumu, o Justinijanovoj kuli koju su Boljani zvali „Babilonija“ i o dolasku dominikanaca 1475. god. iz samostana na Čiovu, prvog u provinciji Dalmaciji, da bi zajedno s Boljanima počeli izgradnju samostana.
Ujedno je iznio prijedlog sanacije oštećenja na crkvi i obnove srušene kapele sv. Domenika.
Padre Ante Kazoti, župnik i prior samostana, između ostalog, zahvalio je nazočnoj dr. sc. Vanji Kovačić na postavljanju zbirke u obnovljenom muzeju.
