Dr. sc. Jakov Karmelić, autor knjige Volim Bol – Bolske striške, oduševio nas je i ovoga puta svojim predavanjem kojem su, kao i prethodnim, prethodila temeljita istraživanja.
Pripremljeno je na osnovu povijesne građe koju su sačuvali potomci obitelji Petra Radića, prvog zadružnog ravnatelja.
Zanimljivosti predavanja doprinio je Jakša Marinković Tomić koji je donio kožni mijeh u kojemu se prevozio mast iz vinograda u zadružni podrum i drveni sandučić u kojemu se pakiralo stolno grožđe koje se otpremalo u Beč.
Autor predavanja koristio je i arhivsku građu iz Državnog arhiva u Splitu koju je pronašao prof. Krešimir Okmažić, kao i fotografiju vinoteke koju je ustupio Robert Barilla, autor knjige Otok Brač – negdje između mora i zvijezda.
Na predavanju su prezentirani podaci o jematvi u Bolu 1925. godine: sa 75 različitih vinograda dopreman je mast u vinarski podrum, a zapisano je tko su bili zemljoposjednici svakog vinograda, tko su bili težaci koji su vinograd obrađivali i tko je dopremio mast u vinarski zadružni podrum.
U razdoblju od 1909. do 1920. u Beču je djelovala vinoteka Prve Dalmatinske vinarske zadruge, koja se kasnije udružila s Društvom Dalmatia i Prvom viškom vinarskom zadrugom radi zajedničke prodaje dalmatinskih vina u Beču. Dugogodišnji voditelj vinoteke u Beču bio je dr. Ljubo Radić.
Prvi put javno je prikazana fotografija vinoteke u Beču, kolorirani cjenik po kojemu su se prodavala vina te Svjedočnica o udjelima Općine Bol u Prvoj Dalmatinskoj vinarskoj zadruzi.
Na velikoj Jadranskoj izložbi u Beču 1913. godine bolska Zadruga imala je postavljenu točionicu vina.
U drugoj polovici 19. stoljeća nastala je velika potražnja za dalmatinskim vinom, a pojavom bolesti lug na vinovoj lozi u Francuskoj, te kasnije peronospore i filoksere, koja je u Europu unesena iz Amerike u potrazi za otpornijim sortama, i ova je zemlja počela uvoziti naša vina.
Konjukturno razdoblje nije trajalo beskonačno, jer su pred kraj toga stoljeća novim trgovačkim ugovorom između Austrije i Italije stvoreni povoljni uvjeti za izvoz talijanskih vina (vinska klauzula), a 1894. godine i u našim se krajevima pojavila bolest vinove loze, zloglasna filoksera – žilogriz.
Tada započinje val iseljavanja s otoka Brača.
- godine osniva se Vinarska udružba za Dalmaciju sa sjedištem u Splitu, s ciljem da promiče, oblakša i pomogne što korisnije razpačanje, u tuzemstvu i inozemstvu, dalmatinskih vina.
Općina Bol imala je status družinara utemeljitelja, kao i družinara promicatelja.
Vizija Ante Radića o potrebi osnivanja zadružne konobe objavljena u njegovoj knjizi 1899. godine:
…Da osiguramo dakle našemu vinu, tome jedinomu vrilu našega žitka, stalnu budućnost, i da mu povećamo vridnost, nije kud kamo nego da složimo male i nejake sile pojedinca u veliku zadružnu silu, kojoj će, u korist svih nas, biti lako postignuti ono što pojedinci, pored hvalevrijednih napinjanja, nisu u stanju da postignu….
Svjestan velikih troškova za izgradnju vinarskog zadružnog podruma, dolazi na genijalnu ideju izgradnje višenamjenske zgrade i time osiguranja lakšeg financiranja: u prizemlju se planira izgradnja vinarskog podruma, a na katu učionice za pučku školu, dva stana za učitelje i općinski dom.
Malo je poznato da se Ante Radić obratio s dva pisma Svetom Ocu papi Lavu XIII s molbom da se njegovim likom uresi školski prostor, kao i da novčano pripomogne izgradnju školske zgrade. Obzirom da nije dobio odgovor, na terasi gornjeg kata postavljena je samo bista Franje Josipa I, a koja je uklonjena padom Austro-Ugarske.
