Dr. sc. Ivan Botica osvijestio nam je značaj bračke baštine na hrvatskoj ćirilici. Njezini najznačajniji spomenici su Povaljski prag i Povaljska listina iz 1184. godine.
Povaljska listina je posjedovna isprava benediktinskoga Samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima. Zbog golema broja imena i posjeda (toponima) i imena osoba (antroponima) izuzetno je vrijedno vrelo i jedno od najstarijih za proučavanje antroponimije na hrvatskom jeziku. Sačuvan je prijepis iz 1250. s izjavom hvarskog pisara Ivana da je vjerno zapisao što je vidio u staru knjigu. Čuva se u Župnom uredu u Pučišćima kamo je dospjela s arhivom povaljskoga samostana što su ga sa sobom u Pučišća donijeli posljednji povaljski redovnici u 19. stoljeću.
Povaljski prag je nadvratnik samostanske crkve u Povljima na kojemu je majstor Radonja, najstariji poznati imenom majstor u Hrvata, uklesao godine 1184. ovaj tekst:
Ja majstor Radonja
sazidah ova vrata
Boga Gospodina radi i da budem
dijelnikom ove crkve
Crkvi Svetoga Ivana
knez Brečko htio je biti dijelnikom i
dade joj zemlje
po Koncu
Povaljska listina i Povaljski prag su dubok temelj i još dublji korijen zbivanja ljudskih s kojih je ponikla bračka povijest, mukotrpna, ali dična i slavna, drevna i autentična.
Hrvatska ćirilica pojavila se na hrvatskim prostorima najkasnije u 11. / 12. stoljeću i ostala u upotrebi do 19. stoljeća, a u nekim krajevima, za lokalnu komunikaciju, čak i do 20. stoljeća.
Nije bila vezana isključivo za vjerske tekstove, već je služila i za pisanje administrativnih i pravnih dokumenata, kao što su statuti i trgovački spisi.
Jadranka Nejašmić prikazala je snimke nastanka Povaljske listine i Povaljskog praga, snimljene u sklopu projekta Terra Croarica – Broško blogo kojem su autori Šime Strikoman i ona.
