Ova glazbena priča započela je 2001. godina na audiciji Braciere, prve klape u bolskoj povijesti, stiskom ruku dr. Miljenka Grgića, tadašnjeg umjetničkog ravnatelja Festivala dalmatinskih klapa Omiš i Jadranke Nejašmić, voditeljice kulturne manifestacije Bolsko lito, potvrđena kratko nakon toga od Festivalskog vijeća na čelu s tadašnjim ravnateljem gosp. Dražanom Mladinom, a od don Ljube, omiškoga župnika, blagoslovljena u lipnju iste godine.
Brojni klapski pjevači prošli su pozornicama u Palocu i u Teatrinu sa željom za sudjelovanjem na Festivalu u Omišu, a naša želja bila je da se u Bolu osjećaju dobrodošli, da bez obzira na plasman kažu: isplatilo se, nije nam žao brojnih sati brušenja dionica i da ujedno pronose glas o klapskom veselju u Bolu. Oni su to i činili i na tome im hvala. Zahvaljujući velikim dijelom upravo tome svjedoci smo čuda koje možemo opisati kao nevjerojatnu ekspanziju novih klapa od Slavonije do juga Hrvatske.
Čast nam je bila ugostiti brojne glazbene stručnjake: pedagoge, skladatelje, dirigente, akademike kojima je kao članovima ocjenjivačkog suda bila želja biti pravednima pri ocjenjivanju, a naša da se u Bolu osjećaju ugodno uvjereni u opravdanost odluke i povjerenja Festivalskog vijeća. Za druženje i prijateljstvo s njima bogatiji smo i na tome im hvala.
Hvala curama hostesama i bolskim ženama na svekolikoj pomoći pri organizaciji, sponzorima na donacijama, smještaju i prehrani pjevača.
Hvala dr. Miljenku Grgiću na nastojanju da unatoč debitantskim klapama, program uvijek bude na visokoj razini. Njegov prerani odlazak veliki je gubitak za Festival i hrvatsku kulturnu.
Hvala njegovom nasljedniku Dušanu Šarcu na plodonosnoj suradnji i fotografu Vladi Zemuniku na brojnim umjetničkim fotografijama, s puno ljubavi i stručnosti složenih u albumima, a koje su pohranjene u bolskoj knjižnici kao vrijedan arhivski materijal.
Posebna zahvala jednom u mnogočem osebujnom gospodinu koji plijeni svojim širokim znanjem, bogatim rječnikom, oratorskim vještinama, šarmom i duhovitišću, osnivaču Omiškog festivala bez kojeg bi naša priča bila puno skromnija– gosp. Leu Pivčeviću.
Hvala na suradnji ravnatelju gosp. Dražanu Mladinu na ukazanom povjerenju u vrijeme dok se Festival održavao isključivo u Omišu, na riječima pohvale našoj organizaciji koje nije štedio ne samo pred našom publikom nego i u medijima. Hvala mu na visoko postavljenim kriterijima u samom početku kako bi program u Bolu bio uistinu sastavni dio glavnog festivala.
