Veliki broj okupljenih na predavanju don Josipa Mužića o ukazanjima na Bolu 1946. svjedoči o zainteresiranosti za ta događanja.
Stipe Karmelić upoznao je nazočne sa sjećanjem iz djetinjstva o reakcijama Boljana pri spominjanu ukazanja. Ujedno je osvijetlio životopis Božidara Jakšića, svjedoka ukazanja i autora dnevničkih zapisa. Oslikao je njegov križni put od proganjanja do osude kao neprijatelja države i rušenje državnog poretka na četiri godine prisilnog rada i zatvora u samici, kao i o njegovoj upornosti i nastojanju da bi osvijestio Boljanima pa i svećenicima važnost o obnavljanju sjećanja i dokazivanju istine. Ali zbog straha od vlasti naišao je kod svih na zatvorena srca. Stoga je jednu kopiju dnevničkih zapisa, zajedno sa zapisima meštrovice Mine i padre Anselma Radića, dao Stipi u dobroj vjeri da ako ih već on nije uspio objaviti, da će to Stipe učiniti.
Razjasnio je Stipe i razloge zbog kojih su bolski dominikanci bili suzdržani i nisu prihvatili ukazanja. Iznio je vjerodostojne činjenice o ubijenim i progonjenim svećenicima.
Don Josip Mužić utvrdio je povijesnu činjenicu o događanjima u špilji iznad Bola 1946.
Vjernici ovo prihvaćaju kao nadnaravno i vjeruju u ukazanja Majke Božje, Isusa, mnogih svetaca, anđela i demona. Nevjernici su uvjereni da je ovo plod dječje mašte i manipulacije odraslih s nevinom djecom. Naglasio je da je izostala duhovna i psihološka pomoć djeci da bi se mogla nositi s teretom nadnaravnog.
Da je prisutnost nadnaravnog bila stvarna obrazložio je s nekoliko primjera: djeca su imala viđenje Tereze Neuman koja tada još nije bila proglašena sveticom, a znanje o njenom životu bez hrane i vode, samo s euharistijom, nije bilo opće poznato;
djeca su primila poruku od Gospe da će jedan mladić, nazočan pred špiljom, postati biskup, bio je to student teologije, kasniji splitski biskup Jurić;
djeca su vidjela 32 anđela čuvara, dok je pred špiljom bilo samo 28 osoba. Na upit anđelima zašto ih je više od nazočnih, odgovorili su da četvorica mladića upravo dolaze, što je bila istina.
Posebno se osvrnuo na ukazivanja vragova u špilji. Naglasio je da su se vragovi javljali i u drugim ukazanjima, ali su anđeli štitili djecu, isto kao molitva i križ koji su najbolji lijek protiv sotone.
U tom poratnom razdoblju kada je hrvatski narod posebno bio progonjen, Gospa se ukazala na još 10 mjesta u Hrvatskoj.
Domagoj Jakšić, sin Božidara, rekao je: …„da ste to sve mom ocu rekli kao što ste nama danas objasnili, moj otac bi knjigu objavio. On se bojao utjecaja sotone na Bol…“
Jerka Karan, nećakinja Božidarova, svjedočila je o strahotama i torturi kroz koje je njezin barba prošao, o obiteljskoj strahu i traženju po zatvorima…
Tonč Kukoć, sin vidilice Nade, svjedočio je o maminoj šutnji zbog straha od policije.
Padre Ivo Plenković je rekao kako im je u sjemeništu u Bolu bilo strogo zabranjeno govoriti o ukazanju, pa i moliti za Stepinca.
Jadranka Nejašmić darovala je don Josipu knjigu Jakova Karmelića: „Volim Bol – bolske striške“ i zbornik radova o bolskom velikanu duha Franu Radiću.
Don Josip i Stipe govorili su za radio Split, novonar Ivica Radić.
Radujemo se knjizi koju pripremaju don Josip Mužić i Stipe Karmelić zajedno.
Hvala Tonču Kukoću Bageru na večeri za organizatore programa i predavače.
