Splet mnogih kulturnih utjecaja
Izvorna tradicijska nošnja nije se sačuvala na otoku Braču. Primjerci koji postoje danas restaurirani su na temelju slikâ splitskoga slikara Šimuna Carrare i nadvojvode Ludwiga Salvatora Habsburškoga te istraživanja arheol. Vanje Vodanović Kukec. Građansko odijelo restaurirano je prema originalima koji se čuvaju u Etnografskom muzeju u Splitu, starim fotografijama i kazivanjima starijih Bračana. Dragocjeni materijali bili su također popisi »dote« (miraza) bračkih nevjesta iz starih ženidbenih ugovora.
Da bi se sačuvala baština predaka i izvorno narodno blago velike kulturne vrijednosti otelo zaboravu, u Bolu je 1999. osnovana folklorna družina »Krejonca«.
U prošlosti, trgovačkim i drugim brodovima, na otok Brač neprestance su stizali strani kulturni utjecaji. Dio njih Bračani su prilagođavali svojemu ukusu te su se oni s vremenom asimilirali i postali dio njihove kulture. Tako su se i domaći i strani odjevni predmeti kombinirali međusobno i postali bračka tradicijska odjeća, koja se u uporabi održala do početka XX. st.
Ženska odjeća bila je dvodijelna i višeslojna
Glavni dijelovi ženske tradicijske odjeće na otoku Braču bili su jakna (kapotin) i suknja (pandil). Izrađivali su se od pamučna platna s jednobojnom podlogom, najčešće modre, zelene ili tamnocrvene boje, sa sitnim štampanim uzorcima u obliku cvjetićâ, točkicâ, jagodicâ i sl. od fine lanene tkanine (calanca).
Suknja je bila duga i bogato nabrana u struku. Slagala se u okomite nabore (pjete) koji su slobodno padali do poda. Jakna je imala ovratnik u obliku kratke »šal-kragne«, koji je završavao iznad prsiju. Sprijeda je jakna sezala do struka i kopčala se kopčama (onžule). Leđni dio bio je dulji i pokrivao je bokove. Kraći dio sprijeda ostavljao je prostor za nošenje pregače, koja je tako postala dio kompleta. U odijelu građanskoga tipa jakna se tijesno priljubljivala uz tijelo i struk te sezala do iznad bokova. Ovratnik je prilijegao visoko uz vrat.
Osim jakne i suknje sastavni dijelovi ženske tradicijske odjeće bili su bluza od platna bijele boje (tele ili svile), prsluk od platna, brokata i svile, plastron ili rubac za prsa (peturin) te vuneni polukružni šal (plet). Rubac je bio platnen, svilen ili čipkan. Nosio se oko vrata i na glavi. Vezan pod bradu bio je znak žalosti, a rubac koji je pokrivao čelo i bio vezan na zatiljku nosile su zrele žene. Udovice iz višeg sloja su nosile svileni veo, tzv. veletu. Nosio se i šeširić.
Donje rublje sastojalo se od fine platnene potkošulje (komeš) koja se kopčala sprijeda, od platnena steznika na vezice (bušt ili korpet) i od gaća izrađenih od finijega ili grubljeg platna, što je ovisilo o imovnom stanju, koje su dosezale do ispod koljena i kopčale se s vezicama (kurdele) isto kao i podsuknja (šotana).
Cipele su izrađivali mjesni postolari. Zimi su se nosile visoke cipele na vezice, a ljeti niske poput mokasinâ. Na nogama su se nosile bijele pamučne čarape, a one finije najčešće su se uvozile.
Nakit je bio nezaobilazan dio ženske nošnje
Najomiljeniji dio nakita nekadašnjih Bračanki bile su naušnice (rečine). Oko vrata Bračanke su nosile zlatni lanac, tzv. kordon španjol, koji se omatao jedanput pa do trideset puta, što je ovisilo o vlasničinu imovnom stanju. Lanac je mogao biti bez ukrasâ ili pak imati privjesak u obliku križa ili medaljona s Bogorodičinim ili kojim svetačkim likom. Uz to nekadašnje Bračanke nosile su zlatno i srebrno prstenje te broševe prikopčane ispod vrata ili u visini prsiju. Za učvršćivanje frizure služile su im zlatne i srebrene igle ukrašenih glavica. Duga kosa češljala se u razdjeljak i upletala u pletenice, koje su se ovijale oko glave ili slagale u punđu na zatiljku.
Muška odjeća bila je jednostavna
Muška tradicijska košulja bila je načinjena od bijela platna. Kroj joj je bio jednostavan i nije imala ovratnika. Ispod nje muškarci su ljeti nosili mornarsku majicu a zimi ručno pletenu vunenu guću. Ponad košulje nosio se prsluk (jelek) a zimi crna ili modra jaketa od pana. Pastiri su nosili grubu kabanicu od kostrijeti.
Hlače su bile načinjene od modra platna (dimit) koje je bilo nalik platnu za traperice. Pri dnu nogavice su bile sužene. Oko struka nosio se nekoliko puta omotan ručno pleteni pojas od vune ili pamuka jednostavna boda nazvanoga kanica.
Kapa (bereta) od pana i pliša izgledala je poput kape kakvu nosi noštromo na brodu. Na lijevom uhu Bračani su često imali zlatnu naušnicu. Na nogama seljaci su nosili čarape od domaće vune. Za poljskih radova noge su omatali u obojke (hlanjule) i obuvali opanke (zlakavice) od kozje kože vezane remenčićima. Primorci su nosili nešto zatvorenije opanke s remenom i kopčom, izrađene od goveđe ili ovčje kože.
Najstariji plesovi bili su vilota i kolo
Bračani su voljeli plesati. Plesalo se često, a najviše u razdoblju od Svijećnice (Gospe Kandalore) do početka korizme. Priznati hrvatski etnolog i etnokoreograf dr. Ivan Ivančan zabilježio je 1966. na Braču 32 pučka plesa i kola čiji su podrijetlo i starost različiti. Vilota i kolo smatraju se najstarijim plesovima. Građanski plesovi koji su na prelasku iz XIX. u XX. st. iz srednje Europe preneseni u primorske i dalmatinske krajeve prilagodili su se stilskomu i ritmičkom ukusu Primoraca i Dalmatinaca. Plesove kvojku i kreolu na Brač su prenijeli povratnici iz Amerike. Plesove je pratio svirač nazvan šinjadur na lijerici (vijalo)) ili na harmonici, tzv. plonerici.
Da bi se tradicijska baština otela zaboravu i da bi se sačuvalo izvorno narodno blago, 4. kolovoza 1999. u Bolu je osnovana Folklorna družina »Krejonca«. (krejonca znači uljudnost, pristojnost, ljubaznost, dobro djelo). Družina izvodi bolsko kolo i stare bračke plesove: ciciljonu, kvatro paši, vilotu, bela rosu, polku i dr. koje je postavio istaknuti splitski koreograf, gosp. Branko Šegović. Obnovljeno bolsko kolo izvodi se na spomendan sv. Stjepana (26. prosinca) ispred crkvice sv. Antuna u Bolu.
Družina »Krejonca« sudjeluje na mnogim smotrama hrvatskoga folklora (u Murteru, Kaštelima, Metkoviću, Đakovu, Vinkovcima), razmjenjuje gostovanja s folklornim društvima u zemlji i inozemstvu te svojim nastupima pridonosi obogaćivanju bračke i cjelokupne hrvatske turističke ponude.
