RIMSKA LUCERNA IZ BOLA
U svom izvješću o istraživanjima ville rustice na Zlatnom ratu 1987. godine arheolog Hrvoje Đurašin piše: „Da je ovdje moralo biti veće naselje govore i antički grobovi pronađeni stotinjak metara sjeverozapadno od piscine. Nalazima iz tih grobova izgubio se trag.“
Na našu veliku sreću, nije bio potpunu pravu.
Arheologinja Vanja Kukec u članku „Tragom jedne lucerne“, objavljenom u časopisu „Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske“ 1979. godine, između ostalog, napisala je:
„Kada se god. 1952. – 1953. gradila dionica bračke ceste Bol – Murvica, radnici su naišli na tragove jedne nekropole ali kako to, nažalost, često biva, krampovima su uništeni skoro svi grobni nalazi. Pričali su o nađenim kosturima, a sačuvali su, više iz pieteta, samo lubanje. Kako sam za to saznala dosta kasno i post festum stigla na lice mjesta, mogla sam konstatirati samo devastaciju nekropole, odnosno jednog njenog dijela, jer se vjerojatno proteže južno i sjeverno od ceste koja ju je presjekla i, prema navodima radnika, uništila samo jedan njen dio. Čeprkajući po prekopanom terenu, sakupila sam ulomke jedne polupane keramičke zdjele čije dimenzije su: širina 13,6 cm, visina 4,6 cm, svjetlocrvene boje, glačane površine, bez signature. Sve ostalo je već bilo prekopano i uništeno.
Propitujući se kod mještana, saznala sam da je jedan od radnika našao neki predmet koji bi po opisu odgovarao lucerni. Nakon izvjesnog vremena došla sam i do nje. Svjetiljka je dosta izlizana te je reljef na disku slabo vidljiv, ali se ipak raspoznaju dvije figure: muškarac na kliniumu u poluležećem stavu, a pred njim poluklečeći ženski lik povijenih leđa drži u ruci neki predmet poput lire. Ovakve scene su inače karakteristične za rano-carski period.
Ukras na dnu svjetiljke su dva koncentrična kruga. Glina iz koje je rađena je tamnocrvena i glačana. Na njoj nema oznake majstora ni radionice, ali prema obliku i figuralnom prikazu može se datirati u II. st. n. e.
Njene dimenzije su: dužina 10,9 cm, širina 8,4 cm, visina 3,3 cm, promjer diska 5,7 cm.
O njenom porijeklu ne možemo mnogo reći. Proizvodnja svjetiljki na našoj obali za sada utvrđena je samo u Saloni. Kako je u Bolu nađeno još sličnih svjetiljki (zameo im se trag), čini se da ovaj nalaz nije slučajan.
Anđelo Bojanić spominje nalaze glinenih svjetiljki raznih oblika i veličine u nekropoli iznad današnjeg samostana, među kojima ističe jednu u obliku čovječjeg stopala (također je nestala). Lokalitet što ga spominje A. Bojanić udaljen je oko 3 km od ovoga o kome je ovdje riječ. Poznato je da je na mjestu današnjeg Bola postojalo naselje u rimsko doba, no, radi li se na toj udaljenosti o jednom većem naselju ili o dva manja za sada se ne može utvrditi. Postoje, međutim, tvrdnje da su između tih dviju lokaliteta, tj. u samom centru mjesta, prilikom kopanja temelja kuća nađeni ulomci kamenja iz rimskog perioda. To su svakako zanimljive pretpostavke za daljnju obradu povijesti ovog mjesta.
Oko 1960. jedna je đačka ekskurzija naišla na ulomke rimskog stakla, od kojih je zanimljiv jedan komad plavičastog stakla, vjerojatno dio neke posude, s lijepim reljefom lavlje glave.
Što dalje vrijeme odmiče sve je manje sačuvanih tragova, pogotovo zbog naglog turističkog razvoja Bola. Možda će netko reći da jedna lucerna i jedna zdjela ne znače mnogo, ali bi mogle biti jedna od karika u stvaranju povijesne slike otoka.
Povijest se danas ne mjeri vladarima, brojem njihovih statua i raskošnim zdanjima. Povijest je kontinuitet življenja običnih ljudi u jednome kraju, a i najmanji ulomak keramike može biti dokaz postojanja i zbivanja.“
Iz kazivanja gospođe Vanje Kukec saznala sam da joj je lucernu dao Mate Marinković Špadić 1952. godine, a ona je njemu za zahvalnost i spomen izradila repliku koju je on „čuvo u bumboku“, kako kaže njegova nećakinja Jasenka Milosavljević, ponosna nasljednica kopije originalne bolske lucerne.
Gospođa Vanja odnijela je lucernu Arheološkom muzeju u Splitu. Nadležni su ju evidentirali i povjerili joj na čuvanje budući je muzej imao veliki broj sličnih izložaka.
Sada već u kasnoj životnoj dobi, odlučila je lucernu ipak darovati Arheološkom muzeju. Hvala joj na izmjeni odluke i prihvaćanju moje zamolbe da lucernu daruje muzeju dominikanskog samostana u Bolu. Tako se lucerna, nakon točno 70 godina, vratila iz Zagreba u mjesto u kojem je pronađena, a možda i izrađena.
Bila mi je osobita čast i radost preuzeti lucernu od gospođe Vanje Kukec i predati ju fr. Mihaelu Mariu Tolju OP, bolskom župniku i prioru samostana.
Hvala arheologinji Vanji Kovačić, autorici novog postava muzeja, koja je lucernu odmah pri predaji smjestila u muzej. Tako je arheološka zbirka muzeja obogaćena još jednim vrijednim bolskim arheološkim nalazom.
