Dragocjeno bolsko jezično blago, sakupljano godinama s puno ljubavi, donio je Lovro Karmelić Rade 9. siječnja 2024. god. u Općinsku knjižnicu i predao ga Jadranki Nejašmić, voditeljici kulturnih projekata i programa.
U suradnji s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, odnosno, dr. sc. Ivanom Kurtović Budja, voditeljicom odjela za dijalektologiju i Lobelom Filipićem, njezinim asistentom, započet je rad na obradi građe. Svaka riječ prvo mora biti snimljena u svim zadanim oblicima ovisno o vrsti (imenice, glagole i pridjevi), značenjem u hrvatskom standardu kao i kontekstom u kojem je upotrijebljena. Zatim se sve to unosi u računalo s dodanim gramatičkim podacima. Gotov tekst šalje se Institutu gdje će spomenuti znanstvenici sve snimke preslušati i svaku riječ akcentuirati.
Planirano je da rječnik bude slikovni, jer za neke pojmove nemamo uopće izraza u standardu i vrlo teško ih je opisati. Oslikat će ga Nera Nejašmić Kozina, mag. arh. & design i Petar Kozina, mag. arh.
Posao je obiman i proces dugotrajan. Započet je riječima:
Bože, Guospe i svieti Onte, fola von na svim vašim dorima ča smo od vos primili.
Usardno vos molimo za blagoslov nos i ovega posla ča iske iskusnega rudora i preciznega urora, a zove se Bolske riči. Libar započinjemo Lovro Karmelić Rade i jo, Jadranka Nejašmić, danas, na 9. jenora 2024. godišća Gospodinova. Molimo vos za zdrovje naše i svih naših drogih, starpjenje i snogu.
Posvećujemo ga vami na slavu i našim unucima i njohovuoj dici na spomenuće da ne zaboravidu jazik naših storih, nojstariji horvacki jazik, fundamenat našega bivonja, jazik glagoljaša u murvičkin pustinjima, Povaljske listine, karsnega lista našega Broča, i Povaljskega praga, Šćaveta Bernardina Spličanina (Drivodilića), harvotskih krojih, statuta i razvoda, jazik Marulove Juditie u versih harvacki složene.
Fola von i slava u sve vike vikuova. Amen!
MEŠTRE LUOVRE
Svjedočimo izumiranju bolskog čakavskog idioma, jer je starosjedioca svakim danom sve manje. Krajnji je čas zabilježiti sve izvorne bolske riječi, izreke, uzrečice, dosjetke, frazeme, imena konfina… i sačuvati ih za buduće generacije. Tu svetu obvezu osvijestio je Lovro Karmelić Rade, Boljanin, od oca Vinka i mame Ruže, otac troje djece, marangun, težok, crkovinar, strožanin bolskega jezičnega bloga.
Rođen je 30. lipnja 1954. godine u Supetru. U Bolu je završio osnovnu školu, a Školu učenika u privredi u Selcima pohađao je samo jednu godinu zbog zatvaranja škole. Nakon navršenih osamnaest godina, uz majko hiljod luoz, u dominikanskom samostanu kod Pere Katića učio je stolarski zanat i ujedno dvije godine paralelno pohađao izvanrednu nastavu u Drvarskom školskom centru u Sarajevu gdje je stekao zvanje stolara za građevinsku stolariju i namještaj.
Nakon povratka iz vojske, nastavio je raditi u samostanu gdje je ostao do umirovljenja prije tri godine, ostvarivši ukupno 48 godina radnoga staža.
Lovrin rad prepoznatljiv je i cijenjen, kako u samostanu tako i u privatnoj praksi, odnosno, samostalnom radu kod brojnih obitelji. Mnogi radovi nisu samo stolarski uradci već i prava umjetnička djela.
Veli križ nosio je više puta jer ni imo kuo, prije obnavljanja procesije Priko poja 1997. godine, jedanput u jutarnjoj i večernjoj procesiji, a kao Šimun Cirenac nakon smrti Frane Marinkovića Bega, svake godine.
Na blagdan Velike Gospe, sv. Vicenta, sv. Roka, sv. Josipa i sv. Dominika često je pomagao u nošenju njihovih kipova u procesiji.
Karnavola izrađuje od smrti Šime Petrića Bočineta, godinama sam, uši i nuos po miri Jeretovih, a kasnije u kumpaniji.
Prije petnaest godina operacija koljena prikovala ga je šest mjeseci za krevet. Ne voli gledati televiziju, a ni čitati, ali tek objavljeni Rječnik bračkih čakavskih govora akadem. Petra Šimunovića privukao mu je pozornost i počeo ga je svakodnevno čitati. Uočio je nedostatak oko 700 bolskih riječi koje još uvijek koristi ili više nisu u upotrebi, a on ih pamti. Dr. sc. Neven Šimac, kojem je iznio namjeru da bi ih poslao akadem. Šimunoviću za nadopunu njegovog bračkog rječnika, savjetovao mu je da sam počne pisati rječnik.
Posjećivao je mnoge starije Boljane, čija imena ćemo jednom objaviti, koji su mu bili dragocjeni kazivači i svima im je jako zahvalan.
Posebnu zahvalu duguje Vojki Katić koja mu je dala nekoliko bilježnica u kojima je zabilježila npr.: kuo je čini vijence za martvace, bombuone za pir, vuolte za mladence, dijelove jaketie, gačih…i Ivani Bošković koja mu je dala nonota Jurota Vodanovića Bona zabilješke s oko 4000 riječi.
To je bila osnova za stvaranje temelja bolskom jezičnom spomeniku, fundamienatu našega bivonja, kojeg nitko nikada neće moći srušiti.
