Terra Croatica – Bročko blogo: Pustinja picokara Dutić

Pustinju je osnovao 1512. god. (N. Lag) ili 1520. god. (Valier) svećenik Marin de Capitaneis iz Splita. U nerežiškoj arhivi iz 1736. god. zapisano je da u ovom samostanu žive tri redovnice i jedna služavka. Pri uvođenju katastra na Braču 1846. god. samostan je upisan kao Sv. Katarina konvento. Njegova imovina se sastojala od: 4 čestice zgrade površine 302 m² i zemljišta (vinograda i maslinika) ukupne površine 182.345 m². Ne zna se kada se ugasio.

Na onoj strani otoka Brača koji je nasuprot Starigradu na Hvaru, daleko od mora tisuću koraka nalazi se u šumi pustinja nazvana Špilja Dračeve luke. To su zgrade doista skromne, ali uredne, u kojima stanuje pet djevica. Obučene su u smeđe tunike, a glava i brada zamotane su im u bijeli rubac. Nadstojnica ime je sedamdesetogodišnja Justina Splićanka.
Zovu ih picokare, a nisu vezane nikakvim pravilima ni zavjetima; svagdano mole Gospin oficij te provode djevičanski život, stalno boraveći u toj samoći, daleko od ljudskih pogleda. Ipak Justina ide zbog kućnih potreba u otočka mjesta. Žive od rada svojih ruku predući i pletući te od maslinika u blizini i od vinograda na vrhu brda.
Blizu kuće imaju kapelu s oltarom na kojemu je pala, dva mala pozlaćena anđela, pace, mnogo manjih slika, pokrivači i prenosni oltar koji se mora ukloniti. Također je tu i kalež sa srebrenom čašom i paramenat s planitom od veluda. Picokarama nekad celebrira sveć. Ivan Grasović, dobar čovjek, ali mu je zbog neznanja nedavno zabranjeno ispovijedati. Zbog toga djevice traže od preč. ordinarija drugog ispovjednika i čekaju da im bude određen.
Začetnik ove pustinje je splitski svećenik Marin de Capitaneis koji je prije 60 godina, zaželjevši se samoće, došao iz Splita ovamo, a s njim sestra i nećakinja. Počeo je obrađivati ove stijene i hridine noseći zemlju na vlastitim ramenima i napravio temelje prebivališta. Poslije njegove i sestrine smrti, nećakinja Justina dovršila je obje kuće i primila druge djevice koje su donijele štogod živežnih namirnica.
Naredba: Iz oratorija ukloniti mali prenosni oltar i nabaviti drugi prema propisanim mjerama. Neka picokare dadu svoje oficije Dj. Marije g. hvarskom biskupu da ih pregleda i popravi. (Vizitacija veronskog biskupa Augustina Valiera, 1579.)

Autori projekta „Terra Croatica – Bročko blogo“, Jadranke Nejašmić i Šime Strikoman, prikaz pustinjaštva na Braču završavaju trećom scenom iz života picokara u murvičkom samostanu Dutić.
Scenu su osmislili Jadranka Nejašmić, Šime Strikoman i Zoran Kojdić, kostimografiju Jadranka Nejašmić, redatelj i direktor fotografije je Šime Strikoman, a njegovi asistenti su Božo Nejašmić i Zoran Kojdić.

Glumci: Ksenija Bodlović, Irena i Ivan Anić, Alenka Kojdić, Sretna Kusanović, Tihana i Srđan Pavišić,Vinko Ščepanović i koza Bleka.

Zahvaljujemo na posudbi: kostima – Goranu Golovku, intendantu, Damiru Pundi, dir. tehnike i garderobijerkama: Zdravki Drlje, Vesni Jurić i Ivani Vlahović u HNK Split, Gospine slike i štole – padru Ivi Plenkoviću, svijećnjaka i albe – padru Mirku, koze – Danku Bezmalinoviću, kudije – Nikici Marčiću, kudije, vunenih čarapa i igala za pletenje – dr. sc.Vjekoslavu Koljatiću, Alenki i Zoranu Kojdiću na svekolikoj pomoći pri organizaciji.

 

 

 

Terra Croatica – Bročko blogo: Pustinja picokara Dutić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *