dr.sc. Radoslav Bužančić: Bračka graditeljska baština od rane renesanse do baroka

Dok postoji nebo, uvijek će postojati kamen da ga podupre.
Kad izgovoriš Brač, druga riječ je svakako kamen.
Blaženi je to kamen u koji se uprlo dlijeto Dalmantičevo, Firentinčevo, Alešijevo. Kamen je to Deškovićev, kamen Rendićev, kamen iz kojeg Kuzma Kovačić uz kamenu crkvu Krista Kralja u Selcima isklesa Bijeloga našeg papu. Kamen je sveta knjiga povijesti! (J. Fiamengo)

Iz bračkog se kamena, kao iz svakog koji je pravi, oduzimalo nepotrebno da bi se dobilo Sve.
To su znali graditelji i kipari od najstarijeg doba povijesti, nadasve u renesansi, jednom o najkreativnijih razdoblja u umjetnosti zapadne Europe. Njezin utjecaj ostavio je i na Braču duboke tragove u crkvenoj arhitekturi i kamenoj plastici. Upravo o tim kamenim reljefima poznatih genija: Jurja Dalmatinca i Nikole Firentica kao i bračkim katedralama i skulpturi, puno manje poznatih, ali ništa manje znamenitih bračkih graditelja, nadasve kipara Nikole Lazanića, vrlo nadahnuto govorio je 16. kolovoza 2018. god. dr. sc. Radoslav Bužančić u prepunom prostoru predvorja bolskog gotičkog ljetnikovca, jednog od najljepših primjera gotičkog graditeljstva na Braču.

U drugom dijelu programa, ravnateljica knjižnice Jadranka Nejašmić prezentirala je fotografije snimljene scene „Juraj Dalmatinac na Braču”, nastale u sklopu projekta „Terra Croatica – Bročko blogo“.

Radoslav Bužančić diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i doktorirao 2008. god. s tezom “Nikola Ivanov Firentinac, arhitekt renesansne obnove Trogira koncem 15. stoljeća.” Pročelnik je Konzervatorskog odjela u Splitu.  Među njegove konzervatorske radove ubrajaju se neki od antologijskih primjera ranosrednjovjekovnog graditeljstva u Hrvatskoj poput trogirske bazilike sv. Martina, škripske bazilike sv. Duha, sv. Ivana u Starom Gradu na Hvaru, sv. Petra na Priku kod Omiša i sv. Andrije de Fenestris u Splitu.
Osobito je značajan njegov doprinos prezentaciji arheoloških lokaliteta u Gatima kod Omiša, Faros u Starom Gradu na Hvaru, bazilike sv. Ivana u Postirima, lokaliteti u Lovrečini na Braču i crkve sv. Stjepana u Pučišćima, kao i zapadnih vrata Amfiteatra Salone. Na nalazištu “Ad basilicas pictas” na nekadašnjoj Solinskoj cesti, proveo je naknadna istraživanja u kojima je pronađen amfiteatar Dioklecijanove palače. Vodi istraživanje i prezentacije ranosrednjovjekovnih crkava iz IX. st. u Blizni Gornjoj i u Kliškoj tvrđavi u kojoj je obnovio i prezentirao Knežev stan s centrom za posjetioce. Među izvedenim radovima ističu se restauracije pustinjačkog samostana Blaca na Braču, Gradine nad Vrgorcem, tvrđave Starigrad na Omiškoj Dinari i crkve sv. Jure na Mosoru.
Za svoj rad na području spomeničke baštine dobio je brojna priznanja i nagrade: nagrada “Vicko Andrić”, “Europa Nostra Award” za restauraciju kapele sv. Ivana u Trogiru, nagrada grada Trogira. Odlikovan je odličjem Danice s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi, 1996. godine.
Pedagoškim radom bavi se od 1997. god. Na Filozofskom fakultetu u Splitu u zvanju docenta predaje arhitekturu starog vijeka.

dr.sc. Radoslav Bužančić: Bračka graditeljska baština od rane renesanse do baroka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *